“Samoća nije živeti sam, samoća je kad nismo sposobni da pravimo društvo nekome ili nečemu što se nalazi duboko u nama, samoća nije usamljeno drvo nasred puste ravnice, to je rastojanje između skrivenih sokova i kore, između lista i korena. Vi bulaznite, sve to što pominjete međusobno je povezano, nema tu nikakve samoće, U redu, pustimo sad drvo, nego se zagledajte u sebe, i naći ćete samoću, Kao što reče onaj drugi, hodati usamljen kroz gomilu, Još gore od toga, biti usamljen tamo gde ni nas samih nema, Danas ste užasno raspoloženi, Imam i ja svoje loše trenutke, Nisam ja govorio o toj samoći, nego o drugoj, onoj koja nas prati, podnošljivoj, onoj koja nam pravi društvo, Čak i nju ne možemo uvek da podnesemo, vapimo za nečijim prisustvom, nekim glasom, a ponekad taj isti glas i to isto prisustvo služe jedino zato da učine samoću još nepodnošljivijom.”
Quote by José Saramago
Work
The Year of the Death of Ricardo Reis
Browse quotes and source details for this work. more
Author
You May Also Like
Source: We Are the Ants
“the romance of solitude and small places, the blurring of identity.”
Source: Cosmo
Source: To the Lighthouse
Source: The writings of a savage
Source: GIFT FROM THE SEA
Source: Citations: A Brief Anthology
Source: Thus Far and No Further