U Quotes
Browse famous quotes beginning with U. This page is a child index of the full Popular Quotes A-Z directory.
“U-2200 is a heavily worn, approximately egg-shaped 1.07-meter-tall monolith of tenasserite limestone inhabited by Gua, a non-corporeal entity that claims to be the prehistoric Johorean god of forgetting how to ride a bicycle.
[...]
U-2200 claims to have dwelled within the stone since its carving, more than 5,000 years ago. Exactly what U-2200 did between that time and the invention of the first actual bicycle in the 19th century is a matter of some debate. Consensus among Organization academics is that U-2200 did nothing, and probably did not exist in its present form. U-2200, however, claims that the bicycle has been invented dozens of times by cultures in all parts of the globe over the course of the past 5,000 years, only for U-2200 to engulf, consume, and negate all human knowledge not only of the riding of bicycles but of the mechanism of the bicycle, before lapsing back into dormancy. It calls this “the Bicyclecycle.”
Source: There Is No Antimemetics Division
“U begu od nesreće, doživljavao sam skup razočarenja koji su je svojom snagom prevazilazili, čak i u toj meri da mi se činilo da je bolje da sam nesreću sačekao raširenih ruku. Ali, kako da se predam zlu kad osećam da postoji dobro?”
“U bent toch niet op zoek naar een volkorenbiscuitje, wel? Die heb ik namelijk allemaal ingepikt,' zei hij. Hij hield een pak koekjes omhoog. 'Ik heb veel sterker spul,' zei ze. Ze hield de zak met drugs omhoog.”
Source: Cold Blood
“U borbi sa samim sobom, insan treba početi sa onim zbog čega u srcu strahuje da mu se dova neće primiti.”
“U buđenju maglina
Razgovore atoma slušam”
Source: Krugovanje
“U can feed ur ego or u can feed ur family. U can’t feed them both.”
“u can only truly understand wat home is when u have to leave it.”
Source: Everyone's a Aliebn When Ur a Aliebn Too
“U dacht dat opa Jan Goossens koppig was? Dat dacht u? Dan had u het zeker mis. Wij, bij Hermans-Goossens, wij wijken niet. Wij capituleren noch collaboreren. Geen sprake van.”
“u.Dne do parindo.n ko abhii shoKH havaa me.n
phir lauT ke bachpan ke zamaane nahii.n aate
The poet/lover compares children with free birds and childhood with mischievous breeze. In favor of children, he advocates freedom from work and stress because once gone, childhood would never return.)”
“U doba klasicizma, englesku setu rado objašnjavaju uticajem morskog podneblja: studen, vlaga, promenljivost vremena, sve one sićušne vodene kapi što prodiru u pore i tkiva tela čovečjeg i čine da ono izgubi jedrinu, utiru put ludilu.”
Source: Madness and Civilization: A History of Insanity in the Age of Reason
“U don't know where u goin unless u know where u come from.”
“U feel that way sometimes wondering: wondering, how did we survive?”
Source: We walk the way of the New World
“U getu nema
budućnosti, nema perspektive. Jedina realna ambicija ovde je preživeti
ili pobeći.”
Source: Parce que je t'aime
“U have all the codes in u. it’s just the matter of when or how to decode them ,Remember that god is not outside you .”
“U houdt van ongewone woorden? Dan moet u Sanskriet leren. De wereld is geschapen uit lettergrepen van die taal. Alles stamt van het Sanskriet af, neem het woord 'olifant', in het Sanskriet pilu, waar zit de gelijkenis dan, zult u vragen, volgt u mij naar Iran, daar werd het pil, omdat de Perzen korte eindmedeklinkers negeren; in het Arabisch veranderde pil in fil, want het Arabisch kent geen p, zoals u ongetwijfeld weet, en de Grieken, die hingen graag -as aan alle Arabische begrippen, als je dan een paar medeklinkers verzet, krijg je elephas en van daaruit hoef je nog maar een paar etymologische sprongetjes te maken en je komt uit bij de olifant zoals u hem kent.”
“U=I+M (UNIVERSE = INFORMATION + MOTION)
Creation = Explosion of Information
Disappearance = Absolute speed or the lack of motion = Total
stop”
Source: ABSOLUTE
“U is for United States--this story is tough.
The birth of a nation was deadly for us.
We the people? In the land of the free?
No one who was enslaved would agree.”
Source: The ABCs of Black History
“U jednoj je stvari Marija ipak imala pravo. Jednom je izjavila da čovjek mora prestati mariti što drugi govore, inače će cijeli svoj život odslušati iz tuđih usta umjesto da ga odživi iz svoje duše.”
Source: Krsnik
“U jesen nemoj ici kod draguljara da bi vidio zlada, idi u parkove.”
“U Jugoslaviju je najbolje putovati sedamdesetih godina prošlog veka. Mada ni šezdesete nisu bile loše, pogotovo na moru, jer je voda bila čista, riba jeftina i niko nije pucao s brda. Prilikom planiranja putovanja u Jugoslaviju, važno je imati na umu da u SFRJ važe dve različite vremenske zone. Jedna je obična a druga JAT-ova.”
“U live today or either die tomorrow until that life is yours so, think about it.”
“U ljudskom sećanju čuje se šapat tolikih, nama dragih, i nestalih, bića, plač tolikih mrtvih, a čuju se i zvona, grmljavine, jauci, pa i bezumni smeh. Ponešto, što nam se činila sreća, sad je besmisleno, ogavno. A mnogo štošta, što bismo rado da zaboravimo, stoji pred nama, suznih očiju, koje nas tužno gledaju. Pitaju gde smo ?”
Source: Kod Hiperborejaca II
“U mašti mi je sve zanimljivo, atraktivno i stvarno. Počeo sam da od celog ovog poznatog sveta stvaram jedan novi. Da bih mogao dobro da pišem, treba da mi je dobrano dosadno; da bi mi bilo dobrano dosadno, treba da uđem u život. Taman kad se nalazim u toj gunguli, kancelarijama, telefonskim razgovorima, ljubavnoj vezi, prijateljstvu, sunčanoj obali ili sahrani na kiši, dakle kad samo što ne stupim u samu srž zbivanja, odjednom osetim da sam po strani. Počnem da maštam. Ako ste pesimista, možete pomisliti da se dosađujete. U oba slučaja neki unutrašnji glas vam govoru : "Vrati se u sobu i sedi za sto.”
Source: Other Colors: Essays and A Story
“U međumuslimanskim sukobima nema pobjednika.”
“U mladosti duhovni saputnici su nam prijatelji i knjige. Ali najveća razlika između prijatelja i knjiga je ta da se prijatelji menjaju, a knjige ne. Knjiga, čak i ako skuplja prašinu na polici ili u nekom uglu sobe, uporno čuva svoj karakter i svoju filozofiju. Prihvatajući je ili odbacujući je, čitajući je ili ne, mi samo možemo da promenimo naš stav prema njoj, i to je sve.”
Source: The Way of the Samurai
“U mraku prapočela
Gledam pupljenje cveta”
Source: Krugovanje
“U mraku u koji su me uvlačile mogao sam, negde u sebi, da drhtim pred uvidom da nestajem pred nečim nadirućim, nečim što se prikralo, sa svih strana, i da će moje mesto zauzeti nešto što ne spava, što ne zna za mir, a ni za spokoj. Na momente sam mislio da sam izbledeo, da sam ispario pred tim prisustvom i njegovom strahovitom snagom, a tada, ma koliko se radovao kraju, nešto mi nije dozvoljavalo da se predam – i da predam iluziju sopstva. Gubio sam se i iznova nalazio, galopirajuće bivao gnječenim i ispočetka istkanim, izluđen smenjivanjima ideja apsolutnog i relativnog u pogledu svoje predstave o sebi, o tome da je ipak sopstvo podložno ne promeni, već preobražaju bez i najtananinih tragova da se to dogodilo.”
Source: Jaganjci
“U Must Be What it is that youre Seeking - that is, U Need to Put Forth what U Want to Attract”
“U Nacionalnoj galeriji bogato je holandsko slikarstvo, tu su pre-rafaeliti, dosta majstora Renesanse, puno Van Dajka, Hogarta, sasvim malo impresionizma. Rembrantova dvorana je impozantna: 19 slika. Dva autoportreta njegova, jedan kad mu je bilo 34 godine a drugi kada je već starac, sličan onom u Luvru. Pomno ga razgledamo.
Kod onog starog Rembranta čujem Crnjanskov monolog:
— Dolazi starost, takav sam već ja. Kud ići dalje ? Povući se u sebe samog... Mnogo još nema putovanja... Tu primeti da ga slušam. Okrenu se:
— Vidite li kako je odbacio sa sebe taštinu, kako se uvlači u svoju ljušturu, sav je duša... stari Rembrant...
Drhtim dok slušam Crnjanskog. Jasno mi je da on govori najiskrenije što može, suočen s prikazom starosti kakva ga čeka, u koju ulazi a zna kakva je bila Rembrantova. Rubens-ambasador, kao Ivo-nobelovac. Doduše Crnjanski nema poverioce kao Rembrant, ali ni imanja. Slušam ovaj monolog i pravim se da ne čujem; gledam starog Rembranta koji nas skrozira svojim tavnim pogledom, a istovremeno gleda u sebe. Tonovi slike su zagasiti, senke na periferiji prelaze u svetle tonove što su bliže licu Rembrantovom. A ono rembrantovskom svetlošću osvetljeno, vide se bore na odebljaloj koži, jadne dlake, sede, na brkovima, na bradici ispod donje usne, a oči krupne. Kao da umetnik veli : “Sve sam video, čuo, okusio, sad mogu da idem...”
Crnjanski nas vraća u stvarnost.
— U Amsterdamu ima 16 Rembranta, u Berlinu 27, u Minhenu 10, u Luvru, kažu, 29 ali izloženo je samo pet-šest... Ja sam video sve Rembrantove slike u Evropi. Jednom smo se, Slobodan i ja, naticali ko ih je više video. On ih je sve video, izuzev jedne u Darmštatu. Tamo sam išao samo da vidim Rembranta.
— E, tu vam skidam kapu, gospodine Crnjanski, rekao mu Slobodan.
Proveli smo celo popodne u Galeriji. O njoj bi se imalo još mnogo pisati, ali to nije svrha ovih zapisa. Priznajem teško mi je bilo odvojiti se od ove riznice. U Rimu, Parizu, Bolonji, Veneciji imao sam više vremena. Tako se sve vidi i dobro upamti. Ali od ove najviše će ostati Rembrant i Crnjanski pred njim.”
“U nekoj beskrajnoj nežnosti, koje muževe obuzima, posle dugog braka, prema ženi, ja čitam sa mojim beleškama, njeno pismo, kao odgovor na obećanje, da ću je čekati u Fiorenci.
Da još jednom vidimo Fiorencu.
Ona mi je pisala da još jednom svratimo u hotel “Aurora”. U Fijezoli.
Bili smo tako sretni kad je prvi put došla, kod mene, u Italiju.
Pita me da li se sećam pucnjave, u neredima, kad su napali Poštu? Kad su revolveri praštali. Kad je ona stala preda mnom i raširila preda me svoj laki, crni kaput, kao neki crni labud, na pozornici, u baletu.
Kjaramonti nikad nije hteo da poveruje u to.
Da li to taj poručnik veruje, ili ne, pisala mi je, nije važno.
Svaka bi žena, tvrdila je ona, kada bi volela, učinila to.
Za muškarca, pisala je, i kad voli, tako nešto, nije sasvim sigurno.
Pisala mi je da je odvedem da još jednom vidi Fiorencu.
Zaklonila me je tamo svojim telom, dok je pucnjava trajala, a ne mogu poreći, da je tako i bilo. Moram priznati da je tako bilo.
Ne traži od mene ništa za to.
Nije mi tražila ništa za to.
Sad mi, međutim, traži da još jednom svratimo u Fiorencu. Da se naselimo tamo gore, u Fijezoli, u našem hotelu.
Ja sam joj odgovorio da sam, poslom, nedavno, bio tamo. Nije priroda sad tamo ono, što je bila proletos. Nisu ni masline kao što su bile. Nebo nije plavo. Samo su čaršavi plavi u “Aurori”, i baru. U vrtu su čempresi sad u snegu.
Ona je odgovarala: svejedno.
Iako se čempresi crne – dole, u dolini, u daljini, krovovi Fiorence biće ipak crveni, ponegde. Kube, koje toliko volim, ona voli još više. Više čak nego Mikelanđelovo. Brda će se i sad videti talasasto, kao što su i bila, kada smo poslednji put bili tamo. Uostalom, nije to što ona traži od mene, da još jednom sagledamo. Traži samo da još jednom sačekamo na balkonu hotela veče, tamo. Mrak će pasti rano. Nestaće, polako, Fiorence, u mraku. Neće se videti ni kampanil koji je nazidao Đoto. Nije ni potrebno. Ono što bi ona želela da vidi, još jednom, to je trenutak kad u zamračenoj Fiorenci upale svetiljke.
One, iznenada – ona se toga seća – blesnu. Sinu. Kao da neko zasipa zvezdama Fiorencu. Toliko svetiljki, a sinu u istom trenutku, i trepere. Kako je to bilo lepo.
Iako je sad zima, iako ima snega, to bi htela još jednom da vidi, pre nego što iz Italije odemo. Da joj učinim to. To bar nije teško.”
Source: Kod Hiperborejaca II
“U pismima postoji nešto snažnije od svega ikad izrečenog, i onog prošlog i onog budućeg. Ona su (za razliku od svega drugog, pa i literature) na vrlo specifičan način, pouzdani svjedoci jednog (vrlo intimnog djelića) vremena s obzirom da su pisana bez ikakve pretenzije da to budu.”
Source: Umijeće življenja
“U poslednjem naletu snage smrt guta sebe.”
Source: Krugovanje
“U prašumi spava
Uvijena iskra sna
Čeka u moždanom sazvežđu zov”
“U prirodi ništa nije neprirodno
Ničega van nje nema
Nigde grubih granica
Samo vidu nedostupna pretapanja”
Source: Krugovanje
“U proljeće sve je drugačije. I najtananija nada ima smisla. Gledajući buđenje prirode čovjek dobije neku snagu i vjeru, pa zanesen i opijen vidi samo ljepotu, a zaboravi sve one nedaće koje mu, kao i jučer, sjede za vratom.”
Source: Trešnje su vječne
“U r looking at me in a particular way- & I am not that. I am something else. What am I- I don't know.”
“U ratu država daje topove, bogati volove a sirotinja sinove. Кada rat prođe država uzme topove, bogati svoje volove a sirotinja broji grobove.”
“U rješavanju problema umnogome ima utjecaja trenutak u kojem se nešto događa, ne samo način na koji se zbiva.”
Source: Istina o sreći
“U.S academia has long operated under the mediocre slogan of “publish or perish”, not taking into account that very often writers may perish the minute they publish, if they do not have something meaningful to say. As though adding to human knowledge can occur simply by killing some trees and publishing (mostly recycling) a couple of articles a year or one book every few years. Many academics that operate according to this slogan do not seem to remember Dostoyevsky’s words that the most difficult thing in life is to actually say something new, or George Orwell who once stated: “Until one has some kind of professional relationship with books, one does not discover how bad the majority of them are.”
“U.S. life expectancy has increased dramatically in the same time period in which our weight rose, rising from an average 70.8 years in 1970 to 78.7 years in 2011, and continues to hit record highs.”
Source: Body Respect: What Conventional Health Books Get Wrong, Leave Out, and Just Plain Fail to Understand about Weight
“u should not be afraid of doing what ur mind tells you 2 do...just listen 2 ur heart...never say never”
“U strahu od ispuštanja snova, mnogi spavaju pred ljepotom stvarnosti.”
“U stvarnosti ne postoji ni dobro ni zlo, kako u ljudima, tako u prirodi. Postoji samo mentalno vrednovanje koje se primenjuje na ovu ili onu stvarnost.”
“U svakoj okolnosti ne zaboravi one koji su proživjeli isto i uzvratili zlovoljom, nevjericom, ili pritužbama. I, gdje su sada? Nigdje. Dakle, želiš li postupiti poput njih? Zašto ćud i hirove drugih ne prepustiti hirovitosti i hirovitima, a sebe dokraja usredotočiti na pitanje kako iskoristiti te okolnosti? Tada ćeš ih iskoristiti ispravno, i one će biti sirovine u tvojim rukama. Samo pazi, u svemu što činiš traži vlastito najveće dobro. Pamti to dvoje: djelovanje je važno, kontekst je nevažan.”
“U svakom čoveku obitava tajanstveno, nesaznatljivo, neljudsko, nematerijalno biće koje upravlja njegovom sudbinom. Moja majka je odvedena u jedan od logora i tamo je skončala a da zapravo nije videla lica svojih ubica. I ta je smrt bila anonimna. Kao i nasilna smrt moje sestre na dan oslobođenja od ruke pomahnitalog borca koji je dobio živčani napad i počeo da ubija redom sve koji su mu se našli u blizini. Ne tako davno, izgubio sam i kćer. Stradala je od snajpera u Sarajevu. Ne može se tu govoriti o banalnosti zločina, moj gospodine, nego o dajmonu koji je nekome anđeo čuvar a nekome sudija i izvršilac, o delovanju nečeg moćnog i nedodirljivog, nečeg što ne umemo da rastumačimo. Uveren sam da svaki pojedinac, svaka porodica, čitavi narodi, imaju nad sobom tu tajanstvenu silu koja se naziva dajmon. Ona ih vodi, spasava ili uništava. Zar se može raspredati o banalnosti zla, kada su sve ove smrti, smrti mojih najdražih, ali i smrti mnogih drugih, iako zadate ljudskom rukom, zapravo delo ubica bez lica, anonimnih dželata koji uopšte nisu poznavali svoje žrtve. Ja sam, za razliku od gospođe Hane Arent čije teze o banalnosti zla ovde prihvataju, uveren da je zlo kosmičko, iracionalno, nezaustavljivo. Greh, kazna, opraštanje, uteha - sve rasprave o tome su besmislene i lažne.”
Source: Kuća sećanja i zaborava
“U svojim napadajima bijesa neka ti je ova misao pri ruci, jer je blagi spokoj daleko ljudskiji i stoga više muževan. Blagi posjeduju snagu, čvrstoću i hrabrost- ne oni uvrijeđeni i plačljivi. Što je čvršći nadzor nad emocijama, to si bliže moći. Gnjev je znak slabosti, jednako kao i patnja. Oboje su ranjeni, oboje su se predali.”
“U tim sećanjima nastoji da ne preobražava činjenice u svoju korist, iako shvata da je u ljubavi to najteže, možda i nemoguće. Ljubav, to odavno zna, hrani se lažima, ponekad uspešnije no istinama. A ishod tih preživljavanja i obuzetosti ipak je isti: i s tugom i s ozarenošću uviđa kako nema prava da joj išta zameri, a najmanje da se oseća uvređenim. Takva zaključivanja ne sadrže ni spokojstvo ni nadu. Naprotiv, iz njih se taloži ono najteže nespokojstvo koje zaljubljenima ne pruža izgovor za bilo kakvu osvetu zbog neuzvraćene ljubavi, te česte sklonosti i velikodušnih ljudi.”
Source: Vreme smrti, knjiga III
“U trenutku postmodernizma, savremenost nije sistem citat.”
“U-turn for climate change, not possible; right turn, with or by right drivers, definitely is.”
Source: Climate Flip - Climate Risk Reporting In Banks
“U šta da verujem i šta da prihvatim, da ponekad imam potpuno nekontrolisanu nadnaravnu moć ali da sam inače, naravno, nemoćan? Kako se može živeti sa svim tim? Kakva je razlika između mene i čoveka na podu ako su nas životi koje smo vodili doveli u istu ćeliju?”
Source: Higijena nesećanja - II deo