Quotessence
Home / Quotes / Quote by Yukio Mishima

Quote by Yukio Mishima

“U mladosti duhovni saputnici su nam prijatelji i knjige. Ali najveća razlika između prijatelja i knjiga je ta da se prijatelji menjaju, a knjige ne. Knjiga, čak i ako skuplja prašinu na polici ili u nekom uglu sobe, uporno čuva svoj karakter i svoju filozofiju. Prihvatajući je ili odbacujući je, čitajući je ili ne, mi samo možemo da promenimo naš stav prema njoj, i to je sve.”

Quote by Yukio Mishima

Work

The Way of the Samurai

Browse quotes and source details for this work. more

Author

Yukio Mishima
Yukio Mishima

Yukio Mishima was a Japanese author and playwright, a prominent figure in post-war Japanese literature. His works, characterized by a fusion of traditional Japanese aesthetics and modernist techniques, often explored themes of tradition, ritual, and the samurai code. more

You May Also Like

“Ponekad se pitam da li i danas moj način čitanja podseća više na g. de Germanta nego na čitanja savremenih kritičara. Knjiga je za mene i dalje živa celina, s kojom se upoznajem od prvog reda, koju pokorno slušam, kojoj dajem za pravo dok sam u njenom društvu, ne birajući i ne raspravljajući se, Kad čujem kako g. Fage kaže u svojim „Kritičkim esejima” da je prvi deo „Kapetana Frakasa” divan, a da je drugi dosadan, da je u „Čiča Goriju” sve što se odnosi na Gorija prvorazredno, a sve što se odnosi na Rastinjaka slabo, čudim se kao kad bi neko rekao o okolini Komberea da je ružna kada se pogleda s Mezagliza, a da je lepa kad se vidi sa Germantovih. Kad g., Fage nastavlja govoreći da ljubitelji ne čitaju „Kapetana Frakasa” posle prvog toma, ja te ljubitelje mogu samo da žalim, jer sam toliko voleo drugi tom, ali kad doda da je prvi tom pisan za ljubitelje, a drugi za đake, moje žaljenje ljubitelja se pretvara u samoprezir, jer otkrivam koliko sam ostao đak. Konačno, kad uverava da je Gotje sa najvećom mogućom dosadom napisao drugi tom, toliko sam iznenađen da je pisanje štiva koje će kasnije toliko zabavljati moglo da bude dosadno.”

“Tih godina sam preko leta i u vreme slobodno od škole čuvala ovce po šumi i polju. Majka je u moju čobansku torbicu stavljala započetu čarapu da pletem. A ja sam pored čarape sakrivala knjigu. Seoske čobanice su ostavljale svoje preslice i igle i okupljale se oko mene da im čitam. Čarapu nisam plela, a da se osiguram od majčinih grdnji ja bih jednu iglu izvukla i sakrila i pred majkom se pravdala da sam je izgubila. Jednom majka primeti da ja nešto sakrivam na dnu torbice ispod kaputića. Šta ti je tu? Hleb, velim ja, bojim se da ne budem posle gladna. A duša mi je i bila gladna.”