Quotessence
Home / Authors / Marcus Aurelius, Meditations

Marcus Aurelius, Meditations Quotes

Author

Filter quotes by topic

Famous Marcus Aurelius, Meditations Quotes

“Kad god pretrpiš bol, budi spreman nositi se s mišlju kako bol nije moralno zlo i ne šteti tvojoj vladajućoj inteligenciji - bol ne može nanijeti štetu ni njezinoj razumskoj, kao ni društvenoj prirodi. Neka ti pomogne Epikurov savjet: ''Bol nije neizdrživa ni beskrajna, sve dok pamtiš njezine granice i ne pretjeruješ s maštarijama.'' Pamti da je mnogo toga nama neugodnoga samo nepoznata analogija boli- mamurluk, na primjer, velika vrućina, gubitak teka. Pa kad se zatekneš da se žališ na išta od toga, reci sebi: Predaješ se boli.”

“U svakoj okolnosti ne zaboravi one koji su proživjeli isto i uzvratili zlovoljom, nevjericom, ili pritužbama. I, gdje su sada? Nigdje. Dakle, želiš li postupiti poput njih? Zašto ćud i hirove drugih ne prepustiti hirovitosti i hirovitima, a sebe dokraja usredotočiti na pitanje kako iskoristiti te okolnosti? Tada ćeš ih iskoristiti ispravno, i one će biti sirovine u tvojim rukama. Samo pazi, u svemu što činiš traži vlastito najveće dobro. Pamti to dvoje: djelovanje je važno, kontekst je nevažan.”

“Oni ti se ne mogu diviti zbog intelekta. Tomu je tako - no postoje brojne druge značajke, za koje ne možeš reći ''ali to nije način na koji sam stvoren''. Stoga pokazuj one vrline koje su ti potpuno podređene - vjerodostojnost, dostojanstvo, naporan rad, samoodricanje, zadovoljstvo, skromnost, blagost, neovisnost, jednostavnost, diskretnost, velikodušnost. Zar ne vidiš koliko vrlina možeš iskazati bez ijedne isprike zbog manjka nadarenosti ili sposobnosti? Unatoč tome i dalje se zadovoljavaš vući se na začelju. Ili te činjenica što ne posjeduješ nikakvu urođenu nadarenost obvezuje na nezadovoljstvo, škrtost, lasku, optuživanje vlastita nemoćnog tijela, ulizivanje, hvalu, na to da ti je um u tolikoj pomutnji? Ne, nebesa mu, ne obvezuje! Svega si se toga mogao još davno riješiti i nositi samo krivnju - ako to krivnja jest - što si pomalo spor i teže razumiješ. A čak se i na tome dade poraditi - osim ako ne zanemaruješ ili prihvaćaš vlastitu glupost.”

“Sunce naizgled istječe - njegovo svjetlo širi se u svim pravcima, no bujica nikad ne presuši. Takvo širenje jest linearno; zato se njegovi traci zovu zrakama - zrače u produljenim crtama. Vidiš što je zraka ako pratiš kako sunčevo svjetlo u mračnu sobu prodire kroz uzak otvor. Ono se širi u ravnoj crti i udara, rekli bismo, u svako čvrsto tijelo, koje mu zatvara prolaz na drugu stranu - ondje se smješta te, niti klizi niti pada. Nešto slično vrijedilo bi i za tijek i postizanje univerzalnog uma - koji nije konačna bujica, nego neprekidno zračenje. I nema ničeg silovitog ni nasilnog u njegovu utjecaju na zapreke koje susreće - neće kliznuti, nego se smjestiti ondje i osvjetljivati sve što ga prima. Sve što ne odražava, uskraćuje sebi to svjetlo.”