Quotessence
Home / Topics / Učenje Quotes

Učenje Quotes

Browse 6 quotes about Učenje.

Učenje Quotes

“Oni ti se ne mogu diviti zbog intelekta. Tomu je tako - no postoje brojne druge značajke, za koje ne možeš reći ''ali to nije način na koji sam stvoren''. Stoga pokazuj one vrline koje su ti potpuno podređene - vjerodostojnost, dostojanstvo, naporan rad, samoodricanje, zadovoljstvo, skromnost, blagost, neovisnost, jednostavnost, diskretnost, velikodušnost. Zar ne vidiš koliko vrlina možeš iskazati bez ijedne isprike zbog manjka nadarenosti ili sposobnosti? Unatoč tome i dalje se zadovoljavaš vući se na začelju. Ili te činjenica što ne posjeduješ nikakvu urođenu nadarenost obvezuje na nezadovoljstvo, škrtost, lasku, optuživanje vlastita nemoćnog tijela, ulizivanje, hvalu, na to da ti je um u tolikoj pomutnji? Ne, nebesa mu, ne obvezuje! Svega si se toga mogao još davno riješiti i nositi samo krivnju - ako to krivnja jest - što si pomalo spor i teže razumiješ. A čak se i na tome dade poraditi - osim ako ne zanemaruješ ili prihvaćaš vlastitu glupost.”

“Ne treba jednu knjigu jednom pročitati i baciti je ustranu, već je potrebno ponekad iznova je pročitati. Prvi uvjet učenja i pamćenja je ponavljanje. Naše nezapamćivanje svega što čitamo i vidimo je jedna psihološka i fiziološka činjenica. Jedna knjiga je poput grada; prošetati se kroz njega samo jednom, ponekad nije dovoljno. Ako je moguće, treba ostati malo u gradu i bilo bi korisno iznova pažljivo prošetati kroz neka njegova važna mjesta.”

“Budimo iskreni prema samima sebi pa priznajmo da smo, zaista, daleko odlutali od učenja koje nude Kur'an i sunnet. Ima ona jako stara priča o sinu nekog bogataša koji je spiskao svoju očevinu i sada se valja u jarku. To je priča o nama! Stoljeća intelektualne letargije, nijemo slijeđenje fraza, otrovne svađe zbog sitnih stvari, ljenčarenje, praznovjerje i društvena korupcija zatamnili su ona prepoznatljiva slavna pregnuća u vrijeme naših velikih početaka. Mi smo već nekoliko stoljeća prestali da se zanimamo naučnim istraživanjima iako naša vjera naučno istraživanje smatra svetom obavezom; mi se dobro narazgovaramo o Al-Farabiju i Ibn Sini, o Al-Battaniju i Ibn Hayyanu, pa onda u samozadovoljstvu odemo da spavamo nad ovim našim dostignućima; mi diskutiramo o divnom društvenom programu islama, o njegovim ispravnim, pravednim i prirodnim ciljevima, a cijelo vrijeme nasrćemo jedan na drugoga, eksploatišemo jedan drugoga ili se bijedno odajemo svakoj vrsti eksploatacije na temelju beskrupuloznih pravila. Mi smo uvijek pretendirali da vjerujemo da je Kur'an siguran vodič u svim pitanjima koja se tiču ljudskog života – a, unatoč tome, navikli smo se na to da u njemu gledamo samo štivo za podučavanje koje učimo u našim molitvama i na vjerskim svečanostima; uokvirena u svilene ghilafe, ukrašena i (p)ostavljena na najvišim policama u našim sobama, mi Kur'an ne uzimamo kao stvarnog vodiča u našoj svakodnevnici.”