Quotessence
Home / Quotes / Quote by Marcus Aurelius, Meditations

Quote by Marcus Aurelius, Meditations

“Ne snatri o posjedovanju onog što nemaš, radije razmišljaju o vrhunskim blagoslovima u onome što posjeduješ i stoga podsjećaj sebe koliko bi ti nedostajali da nisu ondje. No istovremeno, moraš paziti da te vlastito uživanje u njima ne navikne na ovisnost, i tako izbjeći nemir ako ih ponekad nema.”

Quote by Marcus Aurelius, Meditations

Create image

Author

Marcus Aurelius, Meditations

Browse famous quotes and profile details for Marcus Aurelius, Meditations. more

You May Also Like

“Sunce naizgled istječe - njegovo svjetlo širi se u svim pravcima, no bujica nikad ne presuši. Takvo širenje jest linearno; zato se njegovi traci zovu zrakama - zrače u produljenim crtama. Vidiš što je zraka ako pratiš kako sunčevo svjetlo u mračnu sobu prodire kroz uzak otvor. Ono se širi u ravnoj crti i udara, rekli bismo, u svako čvrsto tijelo, koje mu zatvara prolaz na drugu stranu - ondje se smješta te, niti klizi niti pada. Nešto slično vrijedilo bi i za tijek i postizanje univerzalnog uma - koji nije konačna bujica, nego neprekidno zračenje. I nema ničeg silovitog ni nasilnog u njegovu utjecaju na zapreke koje susreće - neće kliznuti, nego se smjestiti ondje i osvjetljivati sve što ga prima. Sve što ne odražava, uskraćuje sebi to svjetlo.”

MarkoAurelijeMeditacijeMisaoSvijetlo
Author:Marcus Aurelius, Meditations
Create image

“Bio je jedan od onih pasmurnih dana; htedoh da uđem, a onda se uskolebah: Kuda to voziš, majstore? - Do Kalemegdana ili do crnog neba? Unutra je bio, kao i vazda, krkljanac. Ipak se reših: zna on kud treba. Prigušili me sa svih strana dok leteh put olovnog neba. Iziđoh, nasred belih zatekoh se poljana, sakat i slomljenoga rebra. Beše to, rekoh, jedan od onih sivih dana što vode k provedrici neba.”

MarčeloZajedno SamiMarko šElić
Book:Zajedno sami
Create image

“Bilo je to lice Isusa Hrista. Savršeno spokojno, gledalo je u jednu tačku, ali u isto vreme i svima njima u oči, svakome od njih ponaosob. Radoje Bakrač uzdahnu od ushićenja, no tada to presveto lice poče da iščezava i on ponovo oseti nemir. Ne prestajući da sija, lice izgubi oblik i nastavi da se preobražava. Onda ponovo stade da se uobličava, i, na kraju, ukaza se lice Bude. Zatim se ponovo nagužva, pa se ukaza lice Alaha. Pa Zevsa. Pa Peruna... Ljudi nikada ranije nisu videli ta lica, a opet, kako bi se koje pojavljivalo, tako su ga prepoznavali. Radoje Bakrač zbunjeno je gledao lica njemu znanih i neznanih bogova. Smenjivala su se velikom brzinom, a opet dovoljno lagano da svaki čovek koji je tu stajao ugleda svako lice. Onda počeše da se pojavljuju i neka druga lica. ...svakidašnja lica, lica običnih ljudi! Radoje stade da zvera oko sebe i, zaista, poznade da su to lica ljudi koji su ga okruživali. I neka od lica iz autobusa. A onda nastaviše da se menjaju u mnoga druga, u beskonačno mnogo drugih, u sva moguća ljudska lica... Radoje Bakrač oseti mir celom svojom dušom i uzdrhta. Potekoše mu suze. Uskoro je ugledao i svoje lice. Ono mu se blagosloveno osmehnu i namignu mu.”

MarčeloZajedno SamiMarko šElić
Book:Zajedno sami
Create image