“We play in twelve rounds. The present against me. I lost the previous eleven. Defeat after defeat. And now I am waiting for the last round. The key round. The fact that I did not fall so far gives me more strength. It’s only now that I hope to win, by knock-out, because the fate is too tired from punches that it will eventually fall by itself. And maybe it will fall on knees when it realizes that I am not going to fall.” SerbiaSerbianSlavisa Pavlovic Author:Slaviša Pavlović
“Oduvek je tako, dobri i pošteni ljudi lakše podnose nepravdu i nesreću na sebi, nego da je načine drugima, ma koliko ona teška bila.” Slavisa Pavlovic Author:Slaviša Pavlović
“Ukoliko bi se desilo da se neko po nečemu, dobrom ili lošem, istakne na neki način, ponaša se drugačije od očekivanog, pokaže težnju za nečim dalekim i nestvarnim, društvo ga brzo, neprimetno i efikasno, kao filter, odbaci, promeni, ili što je redak slučaj, bar kada govorimo o ovakvim sredinama, pogura napred, kao da ga se odriče ili gura od sebe, kako ne bi poremetio neki decenijama ustaljeni sistem, koji, iz nekog razloga, ne trpi promene, već obazrivo čuva svoju autentičnost i nepromenljivost, verovatno iz straha da novo doba ne donese nešto gore, jer se izgleda, na ovim prostorima, niko do sada, i to ne decenijama, već vekovima, ničemu boljem nikada nije ni nadao.” Slavisa PavlovicSerbian Author Author:Slaviša Pavlović
“U begu od nesreće, doživljavao sam skup razočarenja koji su je svojom snagom prevazilazili, čak i u toj meri da mi se činilo da je bolje da sam nesreću sačekao raširenih ruku. Ali, kako da se predam zlu kad osećam da postoji dobro?” WriterSerbiaSlavisa PavlovicSerbian Author Author:Slaviša Pavlović