Quote image editor
“Jer starac je govorio sebi, usporeno tumarajući u vlažnoj sumaglici, kao privatno, mene uopće ne primjećujući, tako raskomoćeno nemoćan i svojevoljno slijep, shvaćam: privatno slijep u neuvijenu protuumlju, u okrutno rotnoj bezizlaznosti odluke, ne svoje, ne tuđe, a stvarne, stalne, neizmjenjivo neumitne, nadljudske baš zato.” — Ivan Baran
Jer starac je govorio sebi, usporeno tumarajući u vlažnoj sumaglici, kao privatno, mene uopće ne primjećujući, tako raskomoćeno nemoćan i svojevoljno slijep, shvaćam: privatno slijep u neuvijenu protuumlju, u okrutno rotnoj bezizlaznosti odluke, ne svoje, ne tuđe, a stvarne, stalne, neizmjenjivo neumitne, nadljudske baš zato.