Quotessence
Home / Quotes / Quote by Jurica Pavičić

Quote by Jurica Pavičić

“Na raznim sam izborima glasao za razne luzerske opcije, liste optimista i nadobudnjake koji su ostali ispod praga. Glasao sam za kojekakve zelene akcije, orahe i asocijacije socijaldemokrata, zaokruživao gubitnike od Tripala do Katarine Peović, a ako postoji neki imaginarni deponij za tzv. izgubljene glasove, on je nesumnjivo pun mojih "bačenih" glasova, protraćenih uludo za entitete osuđene na život ispod praga. Ipak, kad se sjetim vlastite glasačke prošlosti, nikad ne osjećam sram što sam bacio glas. Nikad ne osjećam sram zbog onih - koji su izgubili izbore. Sram uvijek osjećam zbog onih koji su na vlast došli, pobijedili. A pogotovo zbog onih koji su na vlast došli uz pomoć mog listića. U ovih trideset godina na izborima sam češće gubio, nego dobivao. No, zbog nekih ljudi koji su zahvaljujući mom glasu pobijedili osjećao sam ili još osjećam priličnu nelagodu. Imam se zbog njih potrebu ispričati općinstvu. Ako mogu nešto reći sebi kao olakotnu okolnost - to nikad nisu bili ljudi koji su bili moj prvi izbor. Obično su to bili ljudi za koje sam glasao pragmatično ili u drugom krugu, koji su bili "second best". Bili su - kako se to kaže? - aha: manje zlo. Kad god bih se stidio zbog onoga što se ispililo iz mog listića, bilo je to onda kad bih glasao za manje zlo. Kad bih bio - za to su nedavno smislili termin -manjezloaš.”

Quote by Jurica Pavičić

Author

Jurica Pavičić

Browse famous quotes and profile details for Jurica Pavičić. more

You May Also Like

“Cel naš svet je zgrajen na energiji petčutne osebnosti, ki si je izbrala učenje s strahom in dvomom. Narodi se boje narodov, rase se boje ras, in spola se bojita drug drugega. Fizično resničnost, ki je zunanja moč, bi lahko proučevali v duhu sodelovanja z Zemljo in spoštovanja do nje. Namesto tega pa smo človeški rod izbrali, da Zemljo raziskujemo z občutkom gospodovalnosti in izkoriščanja. To je pot učenja s strahom in dvomom, strahom pred fizičnim okoljem in dvomom, ali naravno spadamo vanj.”

“Človeški rod je postal aroganten. Vedemo se, kot bi bila Zemlja naša in bi lahko z njo delali po mili volji. Onesnažujemo Zemljo, oceane in ozračje, da zadovoljujemo svoje potrebe, ne pomislimo pa na potrebe drugih življenskih oblik, ki tudi živijo na Zemlji, ali na potrebe Zemlje. Mislimo, da se mi zavedamo, Vsemirje pa ne. Mislimo in delamo, kot da se bo naš obstoj kot živih sil v Vsemirju končal s tem življenjem in kot da nismo odgovorni ne drugim ne Vsemirju.”

“Za neke, to nebo, sjajno kao u vatri koja ne peče, uvek je otvoreno, i lestvicama od svetlosti ljudi idu gore, anđeli silaze dole. U jednom snu i ja sam se popeo tim lestvicama; kada sam pogledao na zemlju, otkrih divnu i čudesnu stvar. Nebo je bilo poda mnom, a ja sam stajao sred doline! Tad mi postade jasno da je ono što smatramo nebom zapravo ogledalo zemlje. Pravo nebo je zemlja dole, i sve što vidimo gore samo je odraz onog što se u nama i sa nama događa.”