Quotessence
Home / Quotes / Quote by Elizabeth Gilbert

Quote by Elizabeth Gilbert

Work

City of Girls

Browse quotes and source details for this work. more

Author

Elizabeth Gilbert
Elizabeth Gilbert

Elizabeth Gilbert is an American author renowned for her best-selling novel 'Eat, Pray, Love'. Born on July 18, 1969, she has achieved widespread acclaim for her compelling storytelling and personal narratives. Gilbert's writing frequently delves into themes of self-discovery and transformation. more

You May Also Like

“In a world addicted to immediate satisfaction, it's tempting to lounge on our sofas, snack mindlessly, and get lost in endless television episodes, all while nurturing a vague hope that our dreams will just happen. We might think we want success, love, and happiness served to us on a silver platter, maybe even with a side of fries. But the reality is far more demanding. If we truly want to achieve the kind of life-altering fulfillment that transcends the ordinary, we need to ignite a "keen pulsating desire" within us. That means rolling up our sleeves, stepping beyond the familiar, and taking the audacious, extraordinary actions that turn desires into reality.”

“Reči su mesto ustupile uskomešanim snoviđenjima kakva uvek imam pred pad u san. Nikakav smisao nisam u njima nalazio, tumačio sam ih kao trabunjanje iscrpljenog mozga koji se sprema za tajm-aut – i u njima uživao kao u slikama Vasilija Kandinskog, pogađajući šta bi sve to moglo da bude, bez imalo nade za konačnim odgovorom, pokušavajući da pogodim koji će biti sledeći ukus koji će mi se javiti pošto me prepadne neka od njegovih pastelnih boja. Međutim, snoviđenja koja sam tada imao i kojih sada mogu da se setim razlikovala su se od svih pređašnjih. Lica i predmeti urušavali su se jedni u druge. Gledao sam kako ih je jednostavno udvojiti i iznova uceliniti, sve to u nanosekundama, s tim što su sada bili sastavljeni od nečeg sasvim drugog. Ne od skupa čestica s kojim su krenuli, već od nečeg crnog, od nečeg što je postajalo gušće i mlečnije i čiji je odsjaj svetleo kao fluorescentna farba. Večan tok vrištećih prikaza i prizora koji je postajao sve složeniji i savršeniji, a u njemu, u pustolini od vulkanskog kamena, oblik kojem je sopstveni oblik večita nepoznata, pa počinje da poprima one na koje naiđe. Nudi im nešto zauzvrat – prizore predela kakve bi možda Ligotijev majstor Rinjolo mogao naslikati, znanjâ za kakvim žude Lavkraftovi pripovedači, znanja nedostupna i neproveriva, te iskustva kakva bi nas, kao čitaoce Ejkmanovih čudnih priča, navela na prost, mada ne i nedostatan zaključak da je svet čudniji nego što se čini. Sve se to nudi stenama, nudi se stenicama, ledu i vatri, nudi se tamnoj materiji i zvezdama na izdisaju, koje samo što nisu implodirale i svoju svetlost ustupile crnoj rupi koji svetlost proždire. Nudi se svet, ali se zauzvrat uzima sve.”

“My heart aches with pent-up yearning as I hold the girl of my dreams in my arms. I look into those wonderful eyes and a million questions rush into my fevered mind at that instant. I try to speak, but Marty places her index finger on my lips and gently shushes me with a Mona Lisa smile. “Don’t say a word,” she whispers. “Let’s just dance, okay?”