“Sjećam se: polazio sam "na škole". Mati je grcala ispraćajući me: - Pripazi, sinko, grad je dušmanin. Ne idi sredinom đade, satraće te štagod, ama nemoj ni plaho uz kraj - da te, boj se, ne udari nešta s krova, nego hajde 'nako, 'nako... Dalje nije znala. Ili nije mogla?...” MajkaDjetinjstvoPripovjetkeZija DizdarevicBosanskohercegovačka Književnost Book:Prosanjane jeseni Source: Prosanjane jeseni