Home / Authors / Vladan Desnica

Vladan Desnica Quotes

Author

Browse famous quotes by Vladan Desnica.

Filter quotes by topic

All Life Philosophy Life Beauty Izolacija Samoća Umjetnost žRtva Zrtva

Famous Vladan Desnica Quotes

“Načisto sam, sasvim načisto: iskrenost ima i jednu sumnjivu stranu. Skupo dolazimo do njenih krajnjih granica, do njenog punog posjeda. Ali kad smo jednom do toga došli, ona je gotovo besplatna.”

Life Life Philosophy

Book:Proljeća Ivana Galeba

Source: Proljeća Ivana Galeba

“Zar se, dakle, i heroji pod kožom tako malograđanski boje smrti? Sasvim logično. Jedno je javna smrt, smrt u punom ornatu, a drugo je sitna, privatna smrt, Jedno je izložiti se zalutalom tanetu "na polju časti", atentatorskom metku u krunidbenoj povorci, pasti prosvirana šešira s perjem, "pod ešarpom izvršene dužnosti", a drugo je pasivno dotrajavanje sred četiri zida našeg tmurnog doma, među našim altdajč kredencima, rastočena trbuha pod kordonom kućne haljine, iz koje davno upijeni mirisi jela, kućevnosti, ishlapljena naftalina već čudno udaraju mirisom smrti.”

Life Philosophy

Book:Proljeća Ivana Galeba

Source: Proljeća Ivana Galeba

“Historije jakih su priče o pojedincima. Plutarh! A historija slabih — to je povjesnica čovečanstva”

Life Life Philosophy

Book:Proljeća Ivana Galeba

Source: Proljeća Ivana Galeba

“Jer svaka se istinski velika fizička ljepota transponira u nematerijalno, teži da izađe iz uskih granica pojedinačnog i vremenskog, i prebacuje se u bezgranično i sveopće — iluziju vječnoga, nepropadljivoga, apsolutnoga. To jest, ona — uprav kao i veliko umjetničko djelo — postaje sama za se jedan kozmos, cjelokupan i završen.”

Life Beauty Life Philosophy

Book:Proljeća Ivana Galeba

Source: Proljeća Ivana Galeba

“A zašto? Zašto sve to? Kasnije sam pokušavao da to objasnim potrebom za onom “slobodom” koja se sastoji ni od čega i ničemu ne vodi, ali koja zato nije manje stvarna i imperativna potreba. Čitavog sam se vijeka od nečega “oslobađao”! Život mi nije bio drugo nego niz susljednih “oslobođenja”. Odbacivao sam od sebe sve, svlačio se do gole kože, kao brodolomac pred skok u valove. Vjerovao sam da tako postajem cjelokupniji; više svoj, više ja. Ostavljao sam nasušne oslonce, napuštao dragocjene izvore okrepljenja, a sve zbog one male neslobode kojom su me sputavali. Na epidermi ličnosti osjećao sam kao vežanj čak i tako nježne dodire da ni sâm nisam znao jesu li oni milovanje ili sputavanje. Kad su svi mostovi bili spaljeni, pitao sam se: što si time postigao? Usamio si se, ogolio do kosti, stvorio oko sebe pojas pustoši. Lišio si se svega, pa najzad i sebe sama - osakaćena i nepotpuna bez svega onoga što te integrira i objašnjava. Drugi imaju bar svoje lance. Ti nemaš ni to. Nisu izostale ni varijacije na temu žrtva. - Žrtva! Umjetnost i žrtva! Vječiti binom, u njegovim beskonačnim odnosima i omjerima. Žrtva i umjetnost. Žrtva umjetnosti. Umjetnost žrtve. A žrtva za instrument bez sumnje predstavlja najviši stepen žrtve za koji je sposoban ljudski stvor. Ta molim te, zar bi iko od nas bio spreman da za čovjeka prinese onoliku žrtvu koliko prinosi za instrument!”

Umjetnost Samoća žRtva Izolacija Zrtva

Book:Proljeća Ivana Galeba

Source: Proljeća Ivana Galeba