Quotessence
Home / Quotes / Quote by Joshua Foer

Quote by Joshua Foer

Work

Moonwalking with Einstein: The Art and Science of Remembering Everything

This book delves into the fascinating world of memory improvement, combining practical advice with scientific research to help readers enhance their memory skills. more

Author

Joshua Foer
Joshua Foer

Joshua Foer is an American journalist born on September 23, 1982. He is known for his research and writing on memory techniques, particularly his experience as the 2006 U.S. Memory Championship champion. Foer's work often explores themes of memory, cognitive science, and human potential. more

You May Also Like

“Kakvi smo mi to ljudi? Kakav smo mi to narod?... Između Azije i Evrope, na granici vera, carstava, ginuli smo nerazumno, više za druge nego za sebe... i ne stekosmo ni jednog vernog prijatelja. Taj nesrećni i prokleti srpski narod! U Evropi smo danas jedina država koja nema nijednog istinskog prijatelja. Nijednog! Ali nas Bog opet sačuva. Sačuva nas zbog nečeg. I za nešto.”

“Mene više ništa ne može da porazi. Ni začudi. Ni zasmeje. Zato iskreno sažaljevam žive. Oni ne znaju da je od prostora na zemlji čoveku neophodan samo prostor komotnog ležaja. Od vremena, dok voli. Od imanja, da nije ni gladan ni žedan. Od znanja, da zna svoje telo. Od prava, da sme da ne voli onog koga ne voli. I još ponešto slobode za sebičluk i igru”

“U tim sećanjima nastoji da ne preobražava činjenice u svoju korist, iako shvata da je u ljubavi to najteže, možda i nemoguće. Ljubav, to odavno zna, hrani se lažima, ponekad uspešnije no istinama. A ishod tih preživljavanja i obuzetosti ipak je isti: i s tugom i s ozarenošću uviđa kako nema prava da joj išta zameri, a najmanje da se oseća uvređenim. Takva zaključivanja ne sadrže ni spokojstvo ni nadu. Naprotiv, iz njih se taloži ono najteže nespokojstvo koje zaljubljenima ne pruža izgovor za bilo kakvu osvetu zbog neuzvraćene ljubavi, te česte sklonosti i velikodušnih ljudi.”

“We play in twelve rounds. The present against me. I lost the previous eleven. Defeat after defeat. And now I am waiting for the last round. The key round. The fact that I did not fall so far gives me more strength. It’s only now that I hope to win, by knock-out, because the fate is too tired from punches that it will eventually fall by itself. And maybe it will fall on knees when it realizes that I am not going to fall.”

“Kada je Nejtan to pomenuo, shvatio sam da je grad ostao potpuno isti. Malo toga se promenilo na površini, ali je sve ostalo onako kako je bilo pre mog odlaska. „Baš je lep grad, i prilično prisan“, rekao bi moj otac. Ranije nisam znao šta bi mu to značilo. Kako to da grad može da bude prisan? U stvari, shvatam da je sam grad upio dobrotu ljudi koji stanuju u njemu, tako da je i sam postao divan i topao. Sada je, doduše, potpuno obojen u sivo, sa ponekim šarenim bilbordom; modernizacija je i ovde uhvatila maha. Nadam se da ga neće asfalt u potpunosti prekriti, pogotovo one divne parkove i centre. Ah, kako si mi nedostajao, gradu! Tvoji lepi trgovi i dalje odišu onom svežinom koju upijam sada, baš kao i pre.”