Quotessence
Home / Quotes / Quote by Victor Hugo

Quote by Victor Hugo

Work

Les Misérables

Victor Hugo's 'Les Misérables' is an epic narrative that delves into the lives of various characters, including Jean Valjean, a former convict seeking redemption, and Fantine, a woman struggling in poverty. The story is rich in historical detail and moral complexity, offering a profound examination of society's flaws and the resilience of the human spirit. more

Author

Victor Hugo
Victor Hugo

Victor Hugo, a French romantic poet, novelist, and playwright, was born on February 26, 1802, and died on May 22, 1885. He is considered one of the greatest writers in French literary history, known for his profound humanistic concerns and rich imagination. more

You May Also Like

“Tokom dvadeset godina njegovog odsustva, Itačani su sačuvali mnoga sećanja na Odiseja, ali nisu ya njim tugovali. Pri tom, Odisej je patio od nostalgije, ali se nije sećao gotovo ničega. Tu čudnu protivrečnostmožemo razumeti ako prihvatimo da sećanje, kako bi moglo dobro da nas služi, moramo neprekidno vežbati; ako, u razgovorima između prijatelja, uspomene nisu stalno prisutne njih nestane. Emigranti okupljeni u svoje zajednice prepričavaju do mučnine uvek iste priče i na taj način pamte. Međutim, oni koji ne viđaju svoje zemljake, kao Irena ili Odisej, neminovno budu pogođeni gubitkom sećanja. Što nostalgija jača, to se više oslobađa uspomena. Što je Odisej više čeznuo, više je zaboravljao. Jer, nostalgija ne pojačava rad pamćenja, ne budi sećanja, sebi samoj dovoljna, služi sebi samoj, potpuno predana tuzi. Pošto je poubijao prosce koji su hteli da se ožene Penelopom i zavladaju Itakom, Odisej je bio primoran da živi sa ljudima o kojima nije ništa znao. Da bi mu se dodvorili, prežvakavali su mu sve čega su mogli da se sete do njegovog polaska u rat. Ubeđeni da ga ništa drugo osim njegove Itake ne zanima (kako bi i mogli misliti drugačije kad je on preplovio morski beskraj da se u nju vrati ?), do zamora su ponavljali događaje koji su se odigrali u njegovom odsustvu, željni da odgovore na sva njegova pitanja. Ništa mu nije bilo dosadnije od toga. On je očekivao samo jednu stvar; da mu napokon kažu : pričaj ! a to je bila jedina reč koju mu nisu nikada rekli. Dvadeset godina maštao je samo o povratku, a kada se vratio, razumeo je, začuđen, da se suština njegovog življenja, njeno središte, njeno blago, načazi izvan Itake, u onih dvadeset godina lutanja. To blago je izgubio, a mogao ga je pronaći samo pričajući. Nakon što je napustio Kalipso, ploveći natrag, on je doživeo brodolom kod Fenikije čiji ga je kralj primiio na svome dvoru. Tamo je bio stranac, tajanstveni neznanac. Svakog neznanca zapitaju „Ko si ti ? Odakle dolaziš? Pričaj!“ I on je pričao. Tokom dugih osam pevanja Odisej, potanko je opisivao svoje pustolovine pred zabezeknutim Feničanima. Međutim, na Itaki, nije bio stranac, bio je jedan od njihovih, te zato nikome od njih ne dođe pomisao da mu kaže : „Pričaj !“.”

“Temeljno odkritje optike je, na primer, da bela in črna nista barvi kot modra, zelena in rdeča. Bela je kombinacija vseh barv vidnega spektra svetlobe, črna pa je odsotnost tega spektra in zato tudi bele. To se pravi, da je bela integracija vseh vidnih oblik žarenja, črna pa je odsotnost žarenja... Bela predstavlja celoto duha... Črna predstavlja obup, jezo in bes, ki so odsotnost ljubezni, sočutja in odpuščanja. Pravimo, da je oseba, ki čuti te stvari, črnogleda.”