“Posle vekova ropstva, četrdeset bombarovanja, ratova i čudovišnih političkih režima, podelâ koje nas i danas svrstavaju u „Nas” i „Njih”, nisam mogao da ne pomislim da nad Beogradom ne pada kiša, već samo suze, da mi ne znamo za prašinu, već samo za pepeo. Ko zna koliko puta sam poželeo da mi Beograd ne znači ništa, da mogu da pođem bilo gde, dalje od boli koju mi pričinjava što poreklo vučem odavde, a ne sa Jupitera, sa Neptuna. Ali, znao sam da bih bol pronašao bilo gde.” PainIdentityTearsOriginsBelgrade Book:Jaganjci Source: Jaganjci
“Probdeo sam noć i sačekao da me sunce podseti da je u Beogradu podnošljivije, te i poželjnije živeti tokom noći. Lađa sa gradskog grba i dalje grabi ka dubinama ušća Save u Dunav, sa sve svojim građanima, neki skaču sa palube, neki tonu sa brodom, ali spokoj koji sati posle ponoći pružaju pomažu da se o tome misli nekom drugom prilikom, pa trećom, četvrtom i petom, dok prilika ne nestane. Mrak i muk i meandriranje sudbine svih svetova koje na krupnijem planu ništa ne menja. U tome sam uvek nalazio utehu kada bih, užljebljen u svakodnevicu, pomislio da je ma koji od mojih problema zbog nečega značajan.” NightSilenceDarknessWorldsBelgrade Book:Jaganjci Source: Jaganjci