“Što se slika tiče, njihov tok bi trebalo da je nalikovao puštanju filma, u koturu, na nekom od prvih projektora, s tim što je film sečen tako da su se između kadrova smeštale boje. Projektor sam bio ja, u srži vrtloga, a kroz moje oči je projektovan film na mračnoj pozadini koja se mreškala, kovitlala i stremila visinama. Na tom tajanstvenom filmu nisam prepoznao nikog koga poznajem. Glavni, a ujedno i jedini glumac, bio sam ja. Posmatrao sam sebe iz tuđe perspektive – te sam sebi izgledao kao tuđin, kao neko koga ne poznajem i po čijoj se prošlosti slobodno može čeprkati. Čije su konkretno te tačke gledišta – katkad sam mogao da pogodim, katkad da pretpostavim, ali najčešće nisam imao pojma. U potonjim prilikama, sebe sam mogao da prepoznam manje. Delovao sam starije, stajao na nepoznatim mi mestima, sa ljudima koje još nisam sreo, a čija su mi se lica činila čudnim. Kao da je i njih i mene nešto naročito izmenilo – da li nabolje ili nagore, tada mi to nije bilo bitno, jer sam se usredsredio na naše poglede, jer u njima sam pronašao simptome korenite promene koju samo spoznaja nečeg posebnog može da podstakne. Najbolje se sećam pogledâ. Pogledâ i prizorâ, ponekog detalja, ali prizori su ti koji mi ni sad ne daju mira.” ChangeVisionPerspectiveMovieOthers Book:Jaganjci Source: Jaganjci
“Pored toga, prožela me je senzacija – promene. Neodređene, ali nezanemarljive, nepovratne i neverovatne, koja se dâ uporediti sa saznanjem da Zemlja nije ravna, niti da stoji u centru svemira. Neodređeno je, jer to ne osećamo neposredno, ali otkrili smo da smo statistička anomalija, a ne ovozemaljska stvorenja sa onozemaljskom svrhom. Posle toga povratka nema, a nekima je prilično teško da u to veruju, jer im jedan život, bez iluzija, ne može ugasiti žeđ.” LifeChangeIllusionRealizationRevelation Book:Jaganjci Source: Jaganjci
“U mraku u koji su me uvlačile mogao sam, negde u sebi, da drhtim pred uvidom da nestajem pred nečim nadirućim, nečim što se prikralo, sa svih strana, i da će moje mesto zauzeti nešto što ne spava, što ne zna za mir, a ni za spokoj. Na momente sam mislio da sam izbledeo, da sam ispario pred tim prisustvom i njegovom strahovitom snagom, a tada, ma koliko se radovao kraju, nešto mi nije dozvoljavalo da se predam – i da predam iluziju sopstva. Gubio sam se i iznova nalazio, galopirajuće bivao gnječenim i ispočetka istkanim, izluđen smenjivanjima ideja apsolutnog i relativnog u pogledu svoje predstave o sebi, o tome da je ipak sopstvo podložno ne promeni, već preobražaju bez i najtananinih tragova da se to dogodilo.” SelfChangeDarknessPossessionEntity Book:Jaganjci Source: Jaganjci