“Čovjek sebi daje tu slobodu da procjenjuje, sudi i prosuđuje,a najčešće presudi na svoju štetu kad u fazama iskušenja misli da je na gubitku i usmjerava sebe na taj način u spletku strahova, tuge, ljutnje koji ga udaljavaju od sebe, od drugih i od svakog dobra.”
Book:Arhitektura duše