Quotessence
Home / Topics / Strah Quotes

Strah Quotes

Browse 35 quotes about Strah.

Strah Quotes

“Zakon privlačnosti torej ustvarja okrog vsake osebnosti zapredek njej podobne energije. Ko poskuša zdraviti svojo jezo ali strah ali ljubosumnost, se proces preobražanja v celovitost okrepi in pospeši, pride v središče zavedanja. Osebnost vidi svojo jezo ali strah ne samo v sebi, ampak tudi povsod izven sebe. Če se osebnost zavestno odloči, da bo ozdravila svojo jezo ali strah, jo vsaka okoliščina spravlja v jezo ali strah, ker se Vsemirje sočutno odzove na njeno željo, da bi postala celovita.”

“Većina ljudi se nakon nekih negativnih iskustava povuče duboko pod svoju ljušturu, uvjereni da ce sklupčani, tj. zgrčeni bolje zaštiti svoje vitalne tačke i lakše amortizirati nove životne udarce. Ukoliko u takvom položaju ostanu predugo, vidimo ih pogrbljenog hoda kako nasamareni nose teško breme sputavajućih strahova za koje bi shvatili da su obične aždahe od hartije samo da ih uspiju pogledati u oči i dodirom smirene ruke uvidjeti njihovu krhkost i nemoć.”

“Prije polaska u Bosnu, u ministarstvu vanjskih poslva, oficirski kadar donekle je upoznat sa stanjem u zemlji u kojoj idu. (...) Odnosi između tih triju vjera, rekli su im potom, puni su nesporazuma i nepremostivog nepovjerenja, iz čega proizlazi sve ostalo, nesuglasice i sukobi koji su rađali svakom vrstom zla. Stekne se stoga dojam da se svi oni međusobno mrze, teško i nepopravljivo. Međutim, nije tako, nije mržnja ono što upravlja postupcima tih ljudi - već strah. Pas koji se boji - ujeda. Tako je svugdje, ne samo u Bosni, međutim Bosna je posebna zbog tri naroda koja u njoj izmiješana žive. I svi oni imaju svoje strahove: katolici se boje pravoslavnih, pravoslavni katolika, a muslimana se boje i jedni i drugi. Turci su u tome iznimka: njihov strah nešto je drugačiji od straha pravoslavnih i katolika, sličan je onome koji postoji u zapadnom svijetu: to je strah povlaštene kaste da će izgubiti prevlast i privilegije koje idu uz nju. A strah je u Bosni stalno priutan, poput bolesti koja se načas smiri, pa se ponovno razbukta. Uvijek je tu, zakopan plitko ispod kože, i samo se treba naći onaj koji će zagrebati ispod nje i tako ga potaknuti. Uvijek je strah glavni pokretač tih ljudi, ali ni u jednom trenutku ne smije se zanemariti njihovo sjećanje, iskrivljeno i selektivno, iz kojeg se onda rađa strah. Svi se sjećaju vlastitih nesreća i patnji, a zlo koje oni čine drugima, učas zaborave. Na njega ne ostane ni spomena. Zato ga ovi drugi pamte, dugo i ustrajno. Mržnja je, dakle, samo instrument straha, koja prestaje onog trena kad ne postiji razlog za njega.”