Quotessence
Home / Quotes / Quote by Guillaume Musso

Quote by Guillaume Musso

“Patiti, voleti, biti srećan, nesrećan: sve se dešavalo unutra, u misteriji našeg mozga, medu milijardama neurona. Želja, sećanje, strah, agresivnost, misao, san, zavisili su delom od lučenja različitih hemijskih supstanci, neurotransmitera, zaduženih za prenos poruka od jednog do drugog neurona.”

Quote by Guillaume Musso

Work

Parce que je t'aime

Browse quotes and source details for this work. more

Author

Guillaume Musso
Guillaume Musso

Guillaume Musso is a renowned French author born on June 6, 1974. His works are known for their romanticism and suspense, enjoying great popularity among readers. more

You May Also Like

“Prije polaska u Bosnu, u ministarstvu vanjskih poslva, oficirski kadar donekle je upoznat sa stanjem u zemlji u kojoj idu. (...) Odnosi između tih triju vjera, rekli su im potom, puni su nesporazuma i nepremostivog nepovjerenja, iz čega proizlazi sve ostalo, nesuglasice i sukobi koji su rađali svakom vrstom zla. Stekne se stoga dojam da se svi oni međusobno mrze, teško i nepopravljivo. Međutim, nije tako, nije mržnja ono što upravlja postupcima tih ljudi - već strah. Pas koji se boji - ujeda. Tako je svugdje, ne samo u Bosni, međutim Bosna je posebna zbog tri naroda koja u njoj izmiješana žive. I svi oni imaju svoje strahove: katolici se boje pravoslavnih, pravoslavni katolika, a muslimana se boje i jedni i drugi. Turci su u tome iznimka: njihov strah nešto je drugačiji od straha pravoslavnih i katolika, sličan je onome koji postoji u zapadnom svijetu: to je strah povlaštene kaste da će izgubiti prevlast i privilegije koje idu uz nju. A strah je u Bosni stalno priutan, poput bolesti koja se načas smiri, pa se ponovno razbukta. Uvijek je tu, zakopan plitko ispod kože, i samo se treba naći onaj koji će zagrebati ispod nje i tako ga potaknuti. Uvijek je strah glavni pokretač tih ljudi, ali ni u jednom trenutku ne smije se zanemariti njihovo sjećanje, iskrivljeno i selektivno, iz kojeg se onda rađa strah. Svi se sjećaju vlastitih nesreća i patnji, a zlo koje oni čine drugima, učas zaborave. Na njega ne ostane ni spomena. Zato ga ovi drugi pamte, dugo i ustrajno. Mržnja je, dakle, samo instrument straha, koja prestaje onog trena kad ne postiji razlog za njega.”