Quotessence
Home / Quotes / Quote by Kathy Martone

Quote by Kathy Martone

“Devoid of all light, the room is saturated with the anguish of Kate’s despair – a deep well of stormy emotions that seems to snake its descent into the soundless black void of the dark mother.  Down here, only silence can be heard, the heartbeat of Medusa herself.  Kate’s tears have dried on her cheeks, and she lies on her back, eyes open but unfocused as her ever-inquisitive mind desperately searches for answers.  Like the tongue of some prehistoric lizard, her brain extends itself into missiles of unfolding light, emissaries embarking on a journey of epic proportions.”

Quote by Kathy Martone

Book:Victorian Songlight: The Birthings of Magic & Mystery
Create image

Work

Victorian Songlight: The Birthings of Magic & Mystery

Browse quotes and source details for this work. more

Author

Kathy Martone

Browse famous quotes and profile details for Kathy Martone. more

You May Also Like

“Moments of peace. Moments of joy. Moments of love and light and laughter. That may be all we have this year, amidst the chaos and insanity of this world, and yet, and yet, we must take those moments where we can find them make them know them be them. It is at least better that way. Otherwise, we're just wallowing in the darkness, allowing the forces of chaos more power, allowing the insanity to create what is to come.”

LoveLightJoyPeaceDarknessSurvivalLaughterChaosInsanityIt Is Better
Author:Shellen Lubin
Create image

“He was not good, and he was not mortal. The sooner she realised that, the better it would be for her. If Camilla was sunshine, he was the darkest of nights. And if she wasn't careful, his shadows would snuff out her light. If only for the fleeting chance to possess her warmth before destroying it.”

DarknessEnvySunshineImmortalKerri ManiscalcoCamillaThrone Of The FallenCamilla AntoniusPrince EnvyBad Influence
Book:Throne of the Fallen
Create image

“Crno, sve je crno. Niodakle ne dopire nagoveštaj dana, a nema ni sijalica, ni sveća. Nema radosti, ni osmeha koji se nazire, niti najslabijeg odjeka smeha (...). Jedino što ječi su jauci i jadikovanje. Mrak se rasprostire i u njemu se muči sve što misli da mu se može suprotstaviti, stremeći ka nepreglednom ponoru ka kojem klizi. Ali, u nekom momentu, crno je počelo da se pomera. Nešto se u svoj toj tmuši trzalo i naprezalo, grčilo se i grizlo, a potom stalo da se nijansira – da postaje sve tamnijim, dok nije postalo previše tamno da bi se moglo razaznati.”

BlackDarknessScreamEntityNothingness
Book:Jaganjci
Create image

“Probdeo sam noć i sačekao da me sunce podseti da je u Beogradu podnošljivije, te i poželjnije živeti tokom noći. Lađa sa gradskog grba i dalje grabi ka dubinama ušća Save u Dunav, sa sve svojim građanima, neki skaču sa palube, neki tonu sa brodom, ali spokoj koji sati posle ponoći pružaju pomažu da se o tome misli nekom drugom prilikom, pa trećom, četvrtom i petom, dok prilika ne nestane. Mrak i muk i meandriranje sudbine svih svetova koje na krupnijem planu ništa ne menja. U tome sam uvek nalazio utehu kada bih, užljebljen u svakodnevicu, pomislio da je ma koji od mojih problema zbog nečega značajan.”

NightSilenceDarknessWorldsBelgrade
Book:Jaganjci
Create image

“Izlazi iz dubine i pruža dubinu k meni, i ja je kušam. Isprva, ne slaže se sa mnom, ne mogu da je svarim, nemam predispoziciju da je svarim, pa je iz sebe izbacujem uobličenu u krik. Čak i u snoviđenju je čujem kako se uz mene uspinje i iz mene izvlači, krik nad kricima, dubok, demonski. S druge strane, u mene se ulivala sveprožimajuća snaga, strahotna i strana mi – strana svemu što je u meni u tom trenutku moglo da se nazove imalo ljudskim i prema svemu ljudskom izazivala posvemašni prezir. I glad. Ali, pre nego što se potpuno rasturi i raspe, poseže za mnom, grabi ka meni i hoće da grebe, da guli kožu koju želi za sebe, ali je i ne želi. Želi da mu ona posluži kao odelo, jer živa je, a života ima tako malo. Uprkos tome, trenutni život je užasan, potrebno ga je preobraziti, prekrojiti ga prema kriku koji se iz mene probio. U ljudsku ljusku treba ući samo da bi se iz nje moglo probiti u svet koji u svom srcu žudi za promenom, u sve svetove, ali je se plaši, iako su tu promenu zazivali i proroci stariji od onih starozavetnih. Pomračenja su uvek uživala strahopoštovanje, posebno period u kojem je sve uvijeno u plahtu neprirodne, a tako dobrodošle tmine. Uneti harmoniju u haos, ali ne ustezanjem od haosa. Vatrom se nositi sa vatrom ne bi li se novi poredak podigao sa zgarišta, sa sebe stresao pepeo i vinuo se ka zvezdama, koje će u potpunom mraku sjati kao i pre prve klice života na zemlji, ali novim sjajem, koji ne isijava. I, u tom potpunom mraku, u uspinjanju, a ne raspinjanju, moći će da se raduju samo oni koji su se uzdigli pokušavajući da postignu prevagu nad onim koji, postojeći, odista osećaju spram onih koji prosto postoje.”

DarknessDepthPossessionEntityVisions
Book:Jaganjci
Create image

“I niko pred tom ponudom nije ravnodušan, pa ni ja: mrav spram Mont Everesta, kapljica vode spram Pacifika, zrnce peska spram Sahare. Ponuđač mi se primiče, samo senka – mračna, bez mirisa i bez ukusa, kao voda koja će se prilagoditi šolji i koja mi kazuje da treba da u konačnici, u konačnom krahu svetova budem voda, a ne šolja, da budem bujica koja će sa sobom odneti tragove svakog pređašnjeg poretka i tlo pročistiti za poredak koji predstoji. Najednom sam sasvim sâm, ali ne usamljen – sâm u poretku stvari koji samo laže da mu samoća nije strana, a koji jeste usamljen. Sve mi je postalo strano, od svega sam se odmakao. Svi su mostovi srušeni, stojim na nasipu svemira gde je crvena boja dana koji dolaze, sa krajnjim odredištem u crnoj.”

OrderDarknessShadowAloneDeal With The Devil
Book:Jaganjci
Create image

“U mraku u koji su me uvlačile mogao sam, negde u sebi, da drhtim pred uvidom da nestajem pred nečim nadirućim, nečim što se prikralo, sa svih strana, i da će moje mesto zauzeti nešto što ne spava, što ne zna za mir, a ni za spokoj. Na momente sam mislio da sam izbledeo, da sam ispario pred tim prisustvom i njegovom strahovitom snagom, a tada, ma koliko se radovao kraju, nešto mi nije dozvoljavalo da se predam – i da predam iluziju sopstva. Gubio sam se i iznova nalazio, galopirajuće bivao gnječenim i ispočetka istkanim, izluđen smenjivanjima ideja apsolutnog i relativnog u pogledu svoje predstave o sebi, o tome da je ipak sopstvo podložno ne promeni, već preobražaju bez i najtananinih tragova da se to dogodilo.”

SelfChangeDarknessPossessionEntity
Book:Jaganjci
Create image