Quotessence
Home / Quotes / Quote by Jasna Horvat

Quote by Jasna Horvat

“Ako je suncu zadaća da izađe, moja je zadaća pronijeti glagoljicu i osloboditi njezina slova. Život je put, put je misija, misija je život. Ako sam i letio posvuda poput sokola, od istoka do zapada i od sjevera do juga, među Kazare, Saracene, moravske Slavene i Hrvate, ne znači da sam bio besciljan. Slijedio sam put, pronašao sam svetoga Klementa, glagoljicu, ali i samoga sebe. Nisam napisao svoju knjigu, a ipak, uspio sam u svojem naumu. Liturgiju sam preveo na slavenske jezike, glagoljicom sam širio Kristovu Riječ.”

Quote by Jasna Horvat

Book:AZ

Work

AZ

Browse quotes and source details for this work. more

Author

Jasna Horvat

Browse famous quotes and profile details for Jasna Horvat. more

You May Also Like

“Gebalim je semitska riječ džebel, gebel koja i u arapskom i u hebrejskom jeziku označuje goru. Po povjesničaru dr. L. Glessingeru, riječ gebalim, geba ili gebim ima isto značenje kao i riječ hora, hara u starom iransko–zendskom jeziku. U židovskom i arapskom gebal, gebalim znače branitelj, prijatelj isto što i hara ili hora od koje riječi dolazi hrvatsko ime. Ovako ime za Hrvate spominje se u Iz 10,29; Iz 10,31; Ez 27,9; Ps 83,8.”

“Goru – Gebalim ili gebim, svakodnevo je gledao pred sobom... Do Velebita je mislio, Gebalim bi morao biti čovjek vezan uz planinu. Na Velebitu je doznao, Hrvati su riječ gebim izmijenili u dvije riječi – hara i hora. Osim gore, Gebalim je za njih značio prijatelja, ali i vladara svim Hrvatima. Vjerovali su da baš od gore potječe ime Hrvat... Nadmetali su se u čitanju Biblije i poglavlja u kojima im se ime spominjalo: Iz 10, 29; Iz 10, 31; Ez 27, 9; Ps 83, 8. Konstantin je prihvatio: Gebalim su oni – narod gore, Gebalim im je i vladar. Pismo je namirisalo njega, Gebalima vladara.”

“La noia per te era divenuta insopportabile. Non la noia superficiale, quella del "non so cosa fare", dell'assenza di emozioni forti, ma la privazione del destino e della destinazione, quello stato di angoscia di chi sa di essere fuori posto, di chi sa che non sta vivendo abbastanza, che non sta dando pieno corso alla sua vocazione. Avevi cominciato a scrivere, perché la scrittura è il luogo in cui si supera il limite e si combatte la propria incompiutezza, riparando ogni possibile inadempienza e raccontando come sarebbe dovuta o potuta andare. Cos'era per te scrivere, se non vivere? Non è forse "vita" il termine più frequente nei tuoi canti? In essi vivevi a tal punto che il corpo non sopportava più quell'esilio, e il genio gli chiedeva di seguirlo oltre la siepe delle facili sicurezze.”