“Potaknuta svojom snažnom tlapnjom, znanost nezaustavljivo hita do svojih granica na kojima pripada njezin, u biti logike skriveni optimizam. Jer obodnica kruga znanosti ima neizmjeran broj točaka i, premda je nezamislivo kako bi se taj krug ikada mogao do kraja premjeriti, vrstan i obdaren čovjek još prije sredine svoga životnog puta neizbježno nailazi na takve granične točke na obodnici pa otamo ukočeno zuri u nerazjašnjivost. Kad na svoje zaprepaštenje zamijeti kako se na tim granicama logika vrti oko sebe i najzad grize vlastiti rep - onda tu izbija nov oblik spoznaje, tragična spoznaja kojoj je, samo da bi bila podnošljiva, za zaštitu i lijek potrebna umjetnost.”
Book:The Birth of Tragedy
