Quotessence
Home / Quotes / Quote by Michio Kaku

Quote by Michio Kaku

Work

Hyperspace: A Scientific Odyssey through Parallel Universes, Time Warps, and the Tenth Dimension

This book delves into the complex and fascinating realm of higher dimensions, offering a comprehensive look at parallel universes, time warps, and the tenth dimension. It examines the scientific theories and hypotheses surrounding these concepts, providing readers with a deeper understanding of the boundaries of our known universe. more

Author

Michio Kaku
Michio Kaku

Michio Kaku is a renowned theoretical physicist known for his work in string theory and cosmology. Born on January 24, 1947, he is a professor of physics at the City University of New York. Professor Kaku has made significant contributions to the popularization of science, making complex physics concepts accessible to the general public through his books and television appearances. more

You May Also Like

“W ich oczach wyprawa ograniczała się do toru przeszków, które pokonali z nosem przyklejonym do każdej trudności, niczego wiecej. Te doświadczenia ich nie zmieniły. Na pamiątkę zabierali ze sobą zdjęcia, pęcherze i porażenie słoneczne. Pustynia połączyła w sobie warunki gwarantujące nudę: zanik życia, monotonię, biedę, ciszę. Bezwstydnie oznajmili, że są szczęśliwi z powrotu do swojego świata. Cieszyli się nie pustynią, lecz tym, że wyprawili się na nią i wrócili bez szwanku. Byli zadowoleni z siebie.”

“Budimo iskreni prema samima sebi pa priznajmo da smo, zaista, daleko odlutali od učenja koje nude Kur'an i sunnet. Ima ona jako stara priča o sinu nekog bogataša koji je spiskao svoju očevinu i sada se valja u jarku. To je priča o nama! Stoljeća intelektualne letargije, nijemo slijeđenje fraza, otrovne svađe zbog sitnih stvari, ljenčarenje, praznovjerje i društvena korupcija zatamnili su ona prepoznatljiva slavna pregnuća u vrijeme naših velikih početaka. Mi smo već nekoliko stoljeća prestali da se zanimamo naučnim istraživanjima iako naša vjera naučno istraživanje smatra svetom obavezom; mi se dobro narazgovaramo o Al-Farabiju i Ibn Sini, o Al-Battaniju i Ibn Hayyanu, pa onda u samozadovoljstvu odemo da spavamo nad ovim našim dostignućima; mi diskutiramo o divnom društvenom programu islama, o njegovim ispravnim, pravednim i prirodnim ciljevima, a cijelo vrijeme nasrćemo jedan na drugoga, eksploatišemo jedan drugoga ili se bijedno odajemo svakoj vrsti eksploatacije na temelju beskrupuloznih pravila. Mi smo uvijek pretendirali da vjerujemo da je Kur'an siguran vodič u svim pitanjima koja se tiču ljudskog života – a, unatoč tome, navikli smo se na to da u njemu gledamo samo štivo za podučavanje koje učimo u našim molitvama i na vjerskim svečanostima; uokvirena u svilene ghilafe, ukrašena i (p)ostavljena na najvišim policama u našim sobama, mi Kur'an ne uzimamo kao stvarnog vodiča u našoj svakodnevnici.”

“Uzvišeni Allah, iz Svoje svekolike mudrosti, odabrao je da prva riječ koju je objavio Svome Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, bude upravo riječ “čitaj”, kako bi od samog početka bila jasni nagovještaj da će osnovni temelji islama biti znanje i naukovanje i da je islam vjera koja svoje postulate i pravila temelji na jasnim argumentima.”

“Już Otto Sneider w roku 1869 zauważył, że człowiek pochodzący z dużej pod względem liczebności populacji nie potrafi wzmóc wydajności pracy w warunkach niekorzystnie wpływających na jego psychikę. (Otto Sneider miał tu na myśli przede wszystkim sztucznie stworzone miejsce ciszy.) Był to pierwszy krok w badaniach nad procesami zachowawczymi człowieka. Przez pewien czas badania te uległy zahamowaniu, by w pełni rozwinąć się w następnym stuleciu. Wkrótce stwierdzono, że jest to jedno z najistotniejszych zagadnień naszego wieku.”