Quotessence
Home / Quotes / Quote by Marko Šelić

Quote by Marko Šelić

“Sve uspomene sa kaputa stresi, samo budi to što jesi, tu gde si, šta god da se desi ti budi ok. I nikad ne saznaj kako to boli kad nekoga voliš, a mrziš; kad mrziš, a voliš i lomiš se da izdrziš. Ostaje nada da ce nekad negde neko hteti da shvati mene, moja lutanja, maštanja i sanjanja, i znati da ih prati. I ko zna, možda jednom nađeš me - tamo gde prestajem ja gde počinješ ti, gde stali smo mi, gde sada su drugi. Ali srešćeš samo stranca, slučajnog prolaznika i pogled leden, iako te je taj neznanac nekada voleo više od sebe. (Jedan)”

Quote by Marko Šelić

Author

Marko Šelić

Browse famous quotes and profile details for Marko Šelić. more

You May Also Like

“Miran razgovor je jedino moguć udvoje. Ako u razgovoru učestvuje više njih, onda ne samo da je razgovor nespokojan i strastven, nego i neiskren i izveštačen, čak i među ljudima koji su inače među sobom najiskreniji. Uopšte sve što jse utroje govori, taj govor ne prestaje da stoji u vezi sa onim trećim, da se zadobije njegovo mišljenje, da bude po njegovom ukusu, da bude na strani kojeg od ove dvojice koji diskutuju. On je tu da sudi, odmeri, presudi. Za miran život treba što manje ljudi i što manje reči.”

“I razni susreti su me sprečavali da proputujem dolinu. Nekada je to bilo poznanstvo i, kasnije, prijateljstvo; nekada tek razgovor, posle koga zaželite jedno drugome sve najbolje i veselo idete napred. Jer oni koji treba da se nađu, naći će se jednog dana. Svi susreti su ovde izuzetni. Uvek ćete naići na nekog zbog koga ćete zaboraviti kuda ste pošli, ili pak shvatiti da ste našli ono što tražite.”

“Često sam govori sam sebi: "Od onog što sam maločas izrekao, ne bi li boje bilo da sam prećutao bar polovinu? A od onoga što sam sada smislio da kažem, ne bi li bolje bilo da ništa od toga svega uopšte ne kažem, ili čak da izgovorim nešto sasvim protivno?" Na ovaj način je ovakvo kušanje samog sebe često i mene izvelo na pravi put, pošto čovek ide za strastima, koje su uvek budne, i navikama, koje su mehanički uvek aktivne, više nego za razumom.”

“Ne treba jednu knjigu jednom pročitati i baciti je ustranu, već je potrebno ponekad iznova je pročitati. Prvi uvjet učenja i pamćenja je ponavljanje. Naše nezapamćivanje svega što čitamo i vidimo je jedna psihološka i fiziološka činjenica. Jedna knjiga je poput grada; prošetati se kroz njega samo jednom, ponekad nije dovoljno. Ako je moguće, treba ostati malo u gradu i bilo bi korisno iznova pažljivo prošetati kroz neka njegova važna mjesta.”