Quotessence
Home / Quotes / Quote by Ivo Andrić

Quote by Ivo Andrić

“Uzaludno i pogrešno je tražiti smisao u beznačajnim a prividno važnim događajima koji se dešavaju oko nas, nego ga treba tražiti u onim naslagama koja stoleća stvaraju oko nekoliko glavnih legendi čovečanstva- legendi o prvom grehu, potopu, Prometeju, Sinu čovečijem”

Quote by Ivo Andrić

Work

Zapisi o Goji

Browse quotes and source details for this work. more

Author

Ivo Andrić

Browse famous quotes and profile details for Ivo Andrić. more

You May Also Like

“Miran razgovor je jedino moguć udvoje. Ako u razgovoru učestvuje više njih, onda ne samo da je razgovor nespokojan i strastven, nego i neiskren i izveštačen, čak i među ljudima koji su inače među sobom najiskreniji. Uopšte sve što jse utroje govori, taj govor ne prestaje da stoji u vezi sa onim trećim, da se zadobije njegovo mišljenje, da bude po njegovom ukusu, da bude na strani kojeg od ove dvojice koji diskutuju. On je tu da sudi, odmeri, presudi. Za miran život treba što manje ljudi i što manje reči.”

“I razni susreti su me sprečavali da proputujem dolinu. Nekada je to bilo poznanstvo i, kasnije, prijateljstvo; nekada tek razgovor, posle koga zaželite jedno drugome sve najbolje i veselo idete napred. Jer oni koji treba da se nađu, naći će se jednog dana. Svi susreti su ovde izuzetni. Uvek ćete naići na nekog zbog koga ćete zaboraviti kuda ste pošli, ili pak shvatiti da ste našli ono što tražite.”

“Često sam govori sam sebi: "Od onog što sam maločas izrekao, ne bi li boje bilo da sam prećutao bar polovinu? A od onoga što sam sada smislio da kažem, ne bi li bolje bilo da ništa od toga svega uopšte ne kažem, ili čak da izgovorim nešto sasvim protivno?" Na ovaj način je ovakvo kušanje samog sebe često i mene izvelo na pravi put, pošto čovek ide za strastima, koje su uvek budne, i navikama, koje su mehanički uvek aktivne, više nego za razumom.”

“Ne treba jednu knjigu jednom pročitati i baciti je ustranu, već je potrebno ponekad iznova je pročitati. Prvi uvjet učenja i pamćenja je ponavljanje. Naše nezapamćivanje svega što čitamo i vidimo je jedna psihološka i fiziološka činjenica. Jedna knjiga je poput grada; prošetati se kroz njega samo jednom, ponekad nije dovoljno. Ako je moguće, treba ostati malo u gradu i bilo bi korisno iznova pažljivo prošetati kroz neka njegova važna mjesta.”

“To je zabluda. Knjiga ne može da zameni svet. To je nemogućno. U životu sve ima svoj smisao i svoj zadatak koji ne mogu bez ostatka biti ispunjeni nečim drugim. Nije mogućno, na primer, proživeti nešto posredstvom nekog zamenika. Tako je i sa svetom i knjigom. Pokušavamo da život zatvorimo u knjige kao pticu pevačicu u kavez. Ali, u tome ne uspevamo. Naprotiv! Čovek od knjiških apstrakcija ne izgrađuje ništa drugo nego sistem u vidu kaveza za sebe.”