Quotessence
Home / Authors / Johann Baptist Metz Books
Johann Baptist Metz

Johann Baptist Metz Books

Author

Related Quotes

“No mi kršćani upućeni smo po središtu našega Creda - 'mučen pod Poncijem Pilatom' - u povijest u kojoj je bilo razapinjanja i mučenja, u kojoj se plakalo i tako rijetko ljubilo. I nikakav od povijesti udaljeni mit, nikakav Platonovi idejni Bog, nikakva gnostička soteriologija i nikakav apstraktni govor o povijesnosti naše egzistencije ne mogu nam vratiti onu nedužnost koju smo u toj povijesti izgubili.”

“Radi se mnogo više - i to isključivo - o pitanju kako uopće valja govoriti o Bogu pred neizmjernom poviješću trpljenja svijeta, 'njegovoga' svijeta. To je pitanje, kako ga ja vidim, glavno pitanje teologije; ona ga ne smije niti eliminirati niti svojim odgovorom prepuniti.”

“Towards the end of the Second World War, when I was sixteen years old, I was taken out of school and forced into the army. After a brief period of training at a base in Wüzburg, I arrived at the front, which by that time had already crossed the Rhine into Germany. There were well over a hundred in my company, all of whom were very young. One evening the company commander sent me with a message to battalion headquarters. I wandered all night long through destroyed, burning villages and farms, and when in the morning I returned to my company I found only the dead, nothing but dead, overrun by a combined bomber and tank assault. I could see only dead and empty faces, where the day before I had shared childhood fears and youthful laughter. I remember nothing but a wordless cry. Thus I see myself to this very day, and behind this memory all my childhood dreams crumble away.”

“Pod kvazi-mitskim totalitetom tehničke racionalnosti prijeti nam inteligencija bez patosa, inteligencija kojoj nije potreban nikakav jezik koji ima svoj vlastiti smisao jer ionako sve funkcionira bez bilo kakvog proturječja; ta inteligencija ne zna za spomen jer nije ugrožena nikakvim zaboravom: čovjek kao kompjuterizirana inteligencija bez osjetljivosti na patnju i bez morala, ukratko: čovjek kao rapsodija nedužnosti jednoga glatko funkcionirajućeg stroja. Treba li doista to biti čovjek nakon smrti čovjeka?”

“Očevidno je da ne postoji nikakav smisao povijesti koji bi se dao spasiti leđima okrenutim prema Auschwitzu niti postoji Bog kojemu se čovjek može klanjati leđa okrenutih prema Auschwitzu. Kao teološko-politička katastrofa Auschwitz ne ostavlja pošteđenima niti kršćanstvo i njegovu teologiju niti društvo i njegovu politiku.”