Quotessence
Home / Quotes / Quote by William P. Young

Quote by William P. Young

“„Je li to razlog zašto toliko volimo zakon - jer nam on daje kontrolu?" upitao je Mack. „Mnogo gore od toga", nastavila je Sarayu. „On vam daje moć da sudite drugima i osjećate se nadmoćno. Vjerujete da živite boljim životom od onih kojima sudite. Prisilno provođenje pravila, osobito u iščitavanju suptilnijih postavki poput odgovornosti i očekivanja - i sve to u jalovom pokušaju da se iz nesigurnost stvori sigurnost. A za razliku od onog što ti možda pretpostavljaš, ja volim neizvjesnost. Pravila ne donose slobodu; ona imaju samo moć optužbe.”

Quote by William P. Young

Work

A Cabana

Browse quotes and source details for this work. more

Author

William P. Young
William P. Young

William P. Young, born on May 11, 1955, is an American author whose novel 'The Shack' has gained worldwide attention and become a bestseller. His work has sparked widespread discussions about religion and the meaning of life. more

You May Also Like

“Прави разлог рату? Има их дубоких и компликованих. То за нас, Србију, не важи. Ми се боримо збиља за слободу, и да останемо верни себи. То је, изгледа ми, сасвим лако. Много би ми било теже да сам ма која друга нација која се, можда, бори због пијаца и акција. Зато ћу сасвим лако погинути, ако то затреба, не сматрајући да ми је ма ко "подвалио", не бојећи се будућег историчара и његовог суда. Али међу нама има нас који су се дали у дубоке разлоге и образложења. " Економски разлози" увек су ми изгледали ништавни кад ствар дође до пресудна обрта. Тада се гине. - А "економија" важи само за - живот. Чим настане област смрти, економија бежи, згранута, не разумевајући ништа. Економија бежи, ми не бежимо. (Станислав Винавер, Скопски ђачки батаљон 1914: Батаљон 1300 каплара)”

“Katkada je sudbina kao mala pješčana oluja koja stalno mijenja smjer. Ti promijeniš smjer, ali pješčana te oluja progoni. Opet skreneš, ali oluja se prilagodi. Neprekidno se tako igraš, kao u nekakvu zlosutnom plesu sa smrti točno prije zore. Zašto? Zato što ta oluja nije nešto što je zapuhalo iz daljine, nešto što nema nikakve veze s tobom. Ta oluja si ti. Nešto unutar tebe. Tako je sve što možeš učiniti to da joj se predaš, da stupiš upravo unutar te oluje, sklopivši oči i začepivši uši da u njih ne ulazi pijesak, i kroz nju ideš, korak po korak. Tu nema sunca, ni mjeseca, ni pravca, ni osjećaja vremena. Samo fini pijesak što se kovitla u nebo kao kosti samljevene u prah. To je vrsta pješčane oluje koju trebaš zamisliti. I doista ćeš se morati probijati kroz tu silovitu, metafizičku, simboličnu oluju. Bez obzira koliko metafizička ili simbolična bila, nemoj se zavaravati: ona će se zasijecati u meso kao tisuću oštrica britve. Ljudi će u njoj krvariti, i ti ćeš krvariti. Vrelom, crvenom krvlju. Hvatat ćeš tu krv u šake, vlastitu krv i tuđu krv. A kada jednom oluja prođe nećeš se sjećati kako si uspio preživjeti. Nećeš biti ni siguran, zapravo, je li oluja stvarno prošla. Ali jedna stvar je izvjesna. Kad izađeš iz oluje nećeš biti ista ona osoba koja je u nju ušla.”