Quotessence
Home / Quotes / Quote by Mensura Durgutović

Quote by Mensura Durgutović

“Postoje praznine u nama? Čudno. Mislila sam da ono što nije moglo biti popunjeno vjerom, ljubavlju, popunjeno je suzama. A tim suzama pisana su velika djela.”

Quote by Mensura Durgutović

Author

Mensura Durgutović

Browse famous quotes and profile details for Mensura Durgutović. more

You May Also Like

“Ako si vjernik, a to podrazumijeva da moraš biti dobar, plemenit, ti bi trebao svim ljudima da želiš najbolje i da budeš ljudima od koristi. S obzirom da smatraš da je tvoja vjera najbolja, namjestu je i to da ti želiš da i ja postanem pripadnik tvoje vjere. Znaš, bilo bi sebično od tebe ako ne bi poželio meni i drugima da budemo vjernici kao ti. I ne samo da želiš, na tome bi kao vjernik trebao i poraditi. Ali, bez prisile. Toga u vjeri nema i ne bi smjelo biti.”

“Znanje bez vjere lahko postaje nevjerstvo, a jadno je onda to znanje, a vjera bez znanja lahko se pretvara u mit i sujevjerje. Mi ne želimo nauku bez vjere, jer nauka koja ne poznaje i i ne priznaje Allahovu vlasti i svemoć u kosmosu, na kraju će samu sebe obožavati. Mi ne želimo ni vjeru bez znanja, jer islam čija je prva objava bila ”Uči”, ”Čitaj”, nije zadovoljan da njegovi sljedbenici budu neznalice.”

“On je znao čovjeku, kojem upravo gori kuća, oduševljeno kliktati u lice: "Je li ovo tvoja? Blago tebi, brate moj, raduj se i slavi, sretniče", a onda mu nadugo objašnjavati da Allah dragi samo one koje voli stavlja pred velika iskušenja i brzo ih oslobađa sveg nepotrebnog tereta. A onda kad je normalne ljude sve navodilo na misli o samoubistvu, on je glasno uvjeravao sve oko sebe, pogotovo onoga ko ispravno razmišlja o tome da se ubije, da je život prelijepo čudo i ovaj svijet pravo mjesto da ga se provede.”

“Na dušu najčešće uopšte i ne mislimo i gotovo da smo spremni da kažemo da tako nešto i ne postoji, ali kada duša zaboli ili se veoma obraduje, onda smo svesni i sigurni da u nama ima nešto što je živo, što je istovremeno i biće za sebe i nerazdvojivi deo nas. Duša ima neki svoj život, skriven od naših čula, ali od njenog života zavisi ono što je čoveku najvažnije, mnogo važnije od telesnog zdravlja. To je unutrašnji mir, ispunjenost, spokoj, radost i želja za životom. Kada je duša ranjena, sve ovo biva uzdrmano i čoveku ništa više ne vredi niti ga može utešiti, ni dobro telesno zdravlje, niti materijalno bogatstvo. Kako to zarasta rana na duši, kada smo spremni da kažemo da duša možda i ne postoji?”

“SVETI PETAR (pomirljivo) Dobro, ne poričen, crkva je u prošlosti napravila i nekih grešaka... JERKO: E, Vidiš. to bi i ja volija tebi reć. One noći na Barbarincu mi smo ubili dite od šesnaest — tako je, Partija je u prošlosti imala i nekih grešaka. Takvo je vrime bilo, Virovali smo u dobru stvar, a činili sranja. Isto ka šta su oni tvoji činili sranja u slavu Božju.”

“Postati kršćaninom nije jamstvo za individualne nagrade niti je privatna rezervacija ulaznice u nebo tako da druge prezirno gledamo i kažemo: 'Imam ono što drugi nemaju; meni je pribavljeno spasenje koje drugi nemaju'. Nije nam dano da postanemo kršćani kako bismo to sakrili te čuvali od drugih koji ostaju praznih ruku. Ne, kršćaninom se u izvjesnom smislu ne postaje samo za sebe, nego za cjelinu, za druge, za sve. Proces postajanja kršćaninom, koji započinje krštenjem, a koji smo obvezni ostvarivati cijeloga života, znači biti spreman ostvariti ono služenje koje Bog želi da ga ostvarimo u povijesti. (...) Postati kršćaninom, dakle, ne znači prigrabiti nešto samo za sebe; naprotiv, postati kršćaninom znači izići iz egoizma koji poznaje samo sebe i misli jedino na sebe, te ući u novi oblik egzistencije koja živi u uzajamnosti.”

“Ako mislimo da će nam nakon smrti biti bolje, zašto se bojimo umiranja? Ako mislimo da će nas doktori izliječiti, zašto se bojimo bolnica? Zašto se bolnica zove bolnica, a ne ozdravljaonica? Zar nam fokus na bolest ne šteti koliko i bolest sama? Ako mislimo da će nas uvijek nešto boljeti, a to mora da je tako jer mi stalno govorimo o bolestima, zašto se onda ne ubijemo odmah?”