Quotessence
Home / Quotes / Quote by Andrzej Sapkowski

Quote by Andrzej Sapkowski

“«Che ne dite? Sul ponte mi avete strappato una promessa. Vi premeva avere un bambino da prendere con voi come apprendista strigo, nient'altro. Perché quel bambino dovrebbe essere inatteso? Perché non potrebbe essere il contrario? Io ne ho due, che uno dei due studi da strigo. È un mestiere come un altro. Né migliore né peggiore.» «Sei sicuro che non sia peggiore?» chiese piano Geralt. Yurga socchiuse gli occhi. «Difendere la gente, salvare loro la vita, a vostro parere è una cosa buona o cattiva? Quei quattordici sull'altura, e voi sul ponte, che cosa avete fatto, del bene o del male?» «Non lo so, Yurga. A volte mi sembra di saperlo. Vorresti che tuo figlio avesse certi dubbi?» «Che li abbia pure. Perché sono una cosa umana e buona», rispose il mercante con aria seria. «Che cosa?» «I dubbi. Solo il male, signor Geralt, non ne ha mai. Ma nessuno sfugge al proprio destino.»”

Quote by Andrzej Sapkowski

Work

Miecz przeznaczenia

Browse quotes and source details for this work. more

Author

Andrzej Sapkowski
Andrzej Sapkowski

Andrzej Sapkowski is a Polish writer born on June 21, 1948. He is renowned for his fantasy novels, especially the 'The Witcher' series, which has been translated into multiple languages and adapted into games and television series. more

You May Also Like

“Ponekad se pitam da li i danas moj način čitanja podseća više na g. de Germanta nego na čitanja savremenih kritičara. Knjiga je za mene i dalje živa celina, s kojom se upoznajem od prvog reda, koju pokorno slušam, kojoj dajem za pravo dok sam u njenom društvu, ne birajući i ne raspravljajući se, Kad čujem kako g. Fage kaže u svojim „Kritičkim esejima” da je prvi deo „Kapetana Frakasa” divan, a da je drugi dosadan, da je u „Čiča Goriju” sve što se odnosi na Gorija prvorazredno, a sve što se odnosi na Rastinjaka slabo, čudim se kao kad bi neko rekao o okolini Komberea da je ružna kada se pogleda s Mezagliza, a da je lepa kad se vidi sa Germantovih. Kad g., Fage nastavlja govoreći da ljubitelji ne čitaju „Kapetana Frakasa” posle prvog toma, ja te ljubitelje mogu samo da žalim, jer sam toliko voleo drugi tom, ali kad doda da je prvi tom pisan za ljubitelje, a drugi za đake, moje žaljenje ljubitelja se pretvara u samoprezir, jer otkrivam koliko sam ostao đak. Konačno, kad uverava da je Gotje sa najvećom mogućom dosadom napisao drugi tom, toliko sam iznenađen da je pisanje štiva koje će kasnije toliko zabavljati moglo da bude dosadno.”

“Tih godina sam preko leta i u vreme slobodno od škole čuvala ovce po šumi i polju. Majka je u moju čobansku torbicu stavljala započetu čarapu da pletem. A ja sam pored čarape sakrivala knjigu. Seoske čobanice su ostavljale svoje preslice i igle i okupljale se oko mene da im čitam. Čarapu nisam plela, a da se osiguram od majčinih grdnji ja bih jednu iglu izvukla i sakrila i pred majkom se pravdala da sam je izgubila. Jednom majka primeti da ja nešto sakrivam na dnu torbice ispod kaputića. Šta ti je tu? Hleb, velim ja, bojim se da ne budem posle gladna. A duša mi je i bila gladna.”