Quotessence
Home / Quotes / Quote by Elif Shafak

Quote by Elif Shafak

“Ljudsko vrijeme linearan je, uredan kontinuum od prošlosti koja bi trebala biti završena prema budućnosti koja se smatra nedirnutom, neokaljanom. Svaki dan mora biti posve nov, ispunjen novim događajima, svaka ljubav posve drugačija od one prethodne. Želja ljudske vrste za novošću nezasitna je i nisam sigurna da im čini mnogo dobrog.”

Quote by Elif Shafak

Work

The Island of Missing Trees

Browse quotes and source details for this work. more

Author

Elif Shafak

Browse famous quotes and profile details for Elif Shafak. more

You May Also Like

“Time is like a river flowing endlessly through the universe. And if you poled your flatboat in that river you might fight your way against the current and travel upstream into the past. Or go with the flow and rush into the future. This was in a less cynical time before toxic waste dumping and pollution filled the waterway of Chronus with the detritus of empty hours wasted minutes years of repetition and time that has been killed.”

“Tok vode gurane vjetrom koji i planine pomiče bez ikakve muke, pljuskanje teške splavi čiji su krajevi poskakivali, rzanje konja i tračci sunca koji su se probijali kroz krošnje visokih kržljavih stabala uz vodu. Ptice su lovile ribu, a vrijeme ljude, da ih sahrani nakon što ih zemlja upotrijebi. Svaki je čovjek tek alat koji služi dok ne izdahne, pa i ona tri jadnika na splavi sa tri konja.”

“Posmrtni ostaci... Što to točno znači? Je li to nekoliko tvrdih kostiju i mekog tkiva? Odjeća i modni dodaci? Stvari koje su dovoljno čvrste i kompaktne da stanu u lijes? Ili je to ono neopipljivo - riječi koje šaljemo u eter, snovi koje zadržimo za sebe, otkucaji srca koje preskočimo uz svoje ljubavnike, praznine koje pokušavamo ispuniti i nikad ne možemo artikulirati na primjeren način - na kraju balade, što ostaje od jednog cijelog života, jednog ljudskog bića... i može li se to doista iskopati iz zemlje?”

“Savremenom čoveku se postavilo pitanje, naime, da li je "vredno" živeti, a shodno tome javlja se i osećanje da je čovekov život "neuspeh" ili "uspeh". Ova ideja se zasniva na shvatanju da je život preduzeće koje treba da donese profit. Neuspeh je kao bankrotstvo u poslu, u kome su gubici veći od dobitka. Ovo shvaćanje je besmisleno. Mi možemo biti srećni ili nesrećni, možemo dostići neke ciljeve, a neke ne: a ipak ne postoji vidljivi saldo koji može da pokaže da li je bilo vredno živeti. Možda sa stanovišta salda nikad nije vredno živeti. Život se nužno završava smrću; mnoge od naših nada su izneverene; život se sastoji iz patnje i napora; sa stanovišta salda izgleda da bi imalo više smisla da se čovek ne rodi, ili da umre u detinjstvu. S druge strane, ko može reći da li se ne nedoknađuje sav životni napor i patnja jednim srećnim trenutkom ljubavi, ili radošću što se diše, ili šeta jednog svetlog jutra, ili što se udiše svež vazduh? Život je jedinstven dar i zahtev koji se ne može meriti drugim vrednostima, i na pitanje da li je "vredno" živeti ne može se dati smisaoni odgovor, pošto je samo pitanje besmisleno.”