Quotessence
Home / Quotes / Quote by Stephen Kelman

Quote by Stephen Kelman

“Už jsem jednou mrtvýho člověka viděl. Bylo to tam, jak jsme bydleli, na trhu v Kaneši. Paní, co tam prodávala pomeranče, srazil minibus; neviděl ho přijíždět nikdo. Já si představoval, že ty pomeranče, který se rozkutálely po zemi, jsou její šťastný vzpomínky a že hledají někoho jinýho, na koho by se mohly přilepit, aby nepřišly vniveč.”

Quote by Stephen Kelman

Work

Pigeon English

Browse quotes and source details for this work. more

Author

Stephen Kelman

Browse famous quotes and profile details for Stephen Kelman. more

You May Also Like

“Ali ne može. Ne može više ni da održi pravi odnos između disanja i srca; srce je potpuno zaptilo dah, kao što se ponekad u snu dešava. Samo ovde nema spasonosnog buđenja. Otvori šitoko usta i oseti da mu oči izviru iz glave. Strmina koja je i dotle neprestano rasla, primače se potpuno njegovom licu. Celo vidno polje ispuni mu tvrdi, ocediti drum, koji se pretvarao u mrak i obuhvatio ga svega. Na uzbrdici koja vodi na Mejdan ležao je Alihodža i izdisao u kratkim trzajima.”

“A pad traje. Čovek oseća da pada, prvo napred a zatim nauznak, i to tako brzo da misao ne može ni da ga stigne, a kamoli da pomogne i spase. Ništa, samo padanje. Po celom telu ga tuku oštre, tvrde stepenice, sklapaju se i rasklapaju oko njega kao rebra neke velike kamene lepeze u pokretu. Još je jedno vreme mogao da broji udarce, dok ga jedan ne pogodi u teme. Dockan je. Nema više nikog. I poslednja sijalica ugasnu. Učini mu se da vidi čitave piramide od stolica okrenutih nogama uvis. Ali i toga odmah nestade. Ništa. Ceo čovek se ispuni gluvim, bezimenim i vekovečnim mrakom potpune nesvesti.”

“Nikad se nije prestao čuditi mizernom napretku ljudskog roda kad je riječ od pogrebnim obredima. Vrsta koja je izmislila digitalne satove, otkrila DNK i stvorila strojeve za magnetsku rezonanciju, bijedno je zakazala u zbrinjavanju svojih mrtvih. Danas je u tome jedva imalo naprednija nego prije tisuću godina. Istina, oni koji se valjaju u novcu i mašti naizgled imaju malo veći izbor od ostalih; oni savoj pepeo mogu rasuti u svemir, ako žele. Ili se mogu dati zalediti - u nadi da će za sto godina biti oživljeni. Ali većini ljudi opcije su prilično ograničene: pokop ili kremacija. I to je otprilike to. Ako tamo gore postoji Bog, sigurno se grohotom smije ljudskom rodu koji je sposoban stvoriti atomske bombe i umjetnu inteligenciju, ali se još uvijek nije pomirio s vlastitom smrtnošću i ne zna što da učini sa svojim mrtvima. Patetično je pokušavati degradirati smrt na periferiju života, kad je ona u središtu svega.”