Quotessence
Home / Quotes / D Quotes

D Quotes

Browse famous quotes beginning with D. This page is a child index of the full Popular Quotes A-Z directory.

All D Quotes

“Dos cosas lo rondan, sin embargo: una, la imagen de los dedos de ella abriéndose paso por entre los rulos de su mejor amigo, el contoneo de esa patrulla de soldaditos voluptuosos que exploran cada recodo de esa selva oscura y de pronto, lánguidos, se abandonan al roce de los mechones espiralados, ceden a la resistencia que le oponen las matas espesas y por fin, exhaustos, se quedan quietos, como camuflados en la maraña de pelo, a la espera de la próxima batalla; dos, la intensidad, la energía con que se besan, y sobre todo la duración de los besos, tan dilatada que a veces él, que desde ese primer día de clases ya no puede dar un paso en el colegio sin encontrárselos, sin sorprenderlos uno en brazos del otro, trenzados en una de esas ceremonias de succión mutua que los raptan del mundo, tiene la impresión de que van dejando de moverse, aplacan la respiración, se dejan mecer por el ritmo de lo único que sigue vivo en ellos, la danza muda de sus lenguas, y terminan por dormirse.”

“Dos explosiones iniciaron la masacre. Antonio disparó de izquierda a derecha contra la gente, que pasó del desconcierto a un pánico generalizado con los primeros gritos que se iban mezclando con el sonido de las balas. Todos tratan de correr, pero debido a la oscuridad, chocan torpemente entre ellos, unos simplemente se tiran al piso y se cubren con sus manos, otros tantos mueren abatidos”

“Doseljenici su, otkrio je to posmatrajući tetku i teču, a docnije je to primetio i kod sebe, razapeti između svojih maštarija. Budućnost uvek dolazi i stoga nikada nije tu, prošlost uvek odlazi. Vreme je dvostruko, razdvojeno u sebi. Prostor, takođe. Ovde smo ali nismo odavde; odande smo, ali nismo tamo. Život je neprestano premošćavanje, ukrštenica na dva jezika; svet je volja i predstava koja se odigrava, simultano, na dve pozornice postavljenje jedna do druge. Predstave su složene, bogatih kostima, šminka je operska, scena je prepuna realističnih detalja, mehanička pomagala konstruisana su sa preciznošću časovničara. Možda baš zbog te složenosti, ponekad se dogodi da se namah dotaknu, da se na jednoj od pozornica odigra nešto što predstavlja drugu predstavu i ukazuje na nju. Kanapi skriveni u tami iza kulisa međusobno se zapliću, neobjašnjivo, bog iz mašine iznenada aterira na pogrešnu binu i progovara drugim jezikom, privlači pažnju glumca koji vidi drugog glumca kako na susednoj bini igra osobu istog imena, i zastaje, muca, čuje šaptača ali ne reaguje, zbunjen slikom koja, budući da je on glumac, nije ništa manje stvarna od njega”

“Dosrca si to ponovio ćuteći familijarnost, prozelitno prepušteno nestabilnom uvjerenju te shvaćanju da opasno opstoji samo izvan vidokruga, ako i ono je gušeno osjetom neutaženosti, nije dovoljno, strah je nedovoljan, dok se i neosjetno podvaja sadržinom interpretacije, u obrani ludosti, ujedno ludo, ti otkrivaš da ti neprijatelj ne može biti san i takav si otuđen, odavna sebeneznan nestaješ slojevima onoga što ni sam ne vidiš svojom stvarnošću, a opsesija ti je, čuj me, truje te, takav se još stigneš vratiti, vrati se, vrati se, pokušaj se vratiti... sam mogao prepoznati rasuto, prljavo, djetinje neobazrivo razliveno površinom beskonačja, opsjenarski strano je trajalo sve neprestajuće novo, neukrotivo, nasilno novo i tako me otimalo od odluke ishodeći da ludim, sama zbilja iz kaosa izvaja tu avetinjske uzroke osobne udaljenosti, ja kažem, ja poznajem, pogledajmo, umara me navorno prazna zamisao susreta sa smrću svake smislenosti - ali samoća, u mraku, posve bezopasan, beskoristan se istom prisjećajući zadnjih osjeta svoga obješenoga tijela, osim zbunjujućeg ritma nestajućih misli ja zaista nemam čak ni sebe. Sumiram, subalterno, viziju što ne prestaje, sasvim izgubljen, skromno stvaran, samo je pobuna tu, jedna blijedo osjetna potreba što mi oblijeva osobom jedva shvatljivo, to je ono što se zbiva, nešto veće i nemjerljivo, značajno nadmoćno me vuče stvari neizostavno stalnoj, a koju vidim, svjedočim joj svjetlu, zvuku, jasna je, u pjesmi joj beskonačno granajući životi gmižu bazaltom estetski dosljedno, ali okrutno, odsječno neobazrivo spram ičega izvan toga okvrljenoga procesa, prljava borba za postojanjem, a od toga ja odstupam i molim manumisiju odavna već najučtivije dokle slutim, istovremeno, kako sam u mraku možda u potpunosti zapravo nijem.”

“Dost Ku Dolat Ki Niga Sy Mat Dhaku Aksar Wafa Krny Waly Dost Gareeb Huty Han Hazrat❤️Ali R.A دوست کو دولت کی نگاہ سے مت دیکھو اکثر وفا کرنے والے دوست غریب ہوتے ہیں حضرت علیؓ Logoo Ko Dua Ky Liyay Kayny Sy Zaida Baytr Ha Aasay Aamal Kru Ky Logoo Ky Dil Sy Aip Ky Liyay Dua NiKly Hazrat Ali R.A لوگوں کو دعا کے لئے کہنے سے زیادہ بہتر ہے ایسے عمل کرو کے لوگوں کے دل سے آپ کے لئے دعا نکلے حضرت علیؓ Logoo Ky Aayboo Sy Es Tra Ghafil Hu Jao Jes Tra Sooty Huwy Tum Dunya Sy Ghafil Hu Jaty Hu Hazraat❤️Ali R.A لوگوں کے عیبوں سے اس طرح غافل ہو جاؤ جس طرح سوتے ہوئے تم دنیا سے غافل ہو جاتے ہو حضرت علیؓ Namaz Ki Fiker Apny Oopr Farz Khada Ki Kasam Dunya Ki Fiker Sy Azad Hu Jao Gy Or Kamiyabi Tumary Kadam Chomy Gi Hazrat❤️Ali R.A نماز کی فکر اپنے اوپر فرض کرلو خدا کی قسم دنیا کی فکر سے آزاد ہو جاؤ گے اور کامیابی تمہارے قدم چومے گی حضرت علیؓ Guna Pr Nadamat Guna Ko Mita Dyti Ha Nayki Pr Gror Nayki Ko Taba Kr Dyta Ha Hazrat❤️Ali R.A گناہ پر ندامت گناہ کو مٹا دیتی ہے نیکی پر غرور نیکی کو تباہ کر دیتا ہے حضرت علیؓ Sabr Ki 2 Surtayn Han Ju Phasand Hu Usey Bardasht Krna Or Ju Phasand Hu Es Ka Entaazr Krna Hazrat❤️Ali R.A صبر کی دو صورتیں ہیں جو نہ پسند ہو اسے برداشت کرنا اور جو پسند ہو اس کا انتظار کرنا For more urdu quotes and urdu poetry visit our website urdupoetryweb.com”

“Dost thou love life? Then do not squander time, for that is the stuff life is made of.”

“Dost thou understand me, sinful soul? He wrestled with justice, that thou mightest have rest; He wept and mourned, that thou mightest laugh and rejoice; He was betrayed, that thou mightest go free; was apprehended, that thou mightest escape; He was condemned, that thou mightest be justified; and was killed, that thou mightest live; He wore a crown of thorns, that thou mightest wear a crown of glory; and was nailed to the cross, with His arms wide open, to show with what freeness all His merits shall be bestowed on the coming soul; and how heartily He will receive it into His bosom?”

“Dost thou verily think that the Earl of Birmingham is low enough to plead for his life?' Sir Robert returned angrily, the wrathful blood coloring his handsome face. 'I wouldst scorn in the knowledge that I owed my life and liberty to a scurrilous murderer and knave. Do with me what thou wilt, surly knave, but rest in the knowledge that no plea for mercy shall be wrung from my lips.”

“Dost trust me, my Christofer?” Kit raised his eyes over the top of his book and met Murchaud’s gaze. “Thy Christofer? Surely not-“ Murchaud braced his boot on the low table between them, turning a black chess knight between his fingers. “Then whose else art thou?” Which gave Kit pause. “The Devil’s. I suppose.” “And not thine own?” Murchaud stood, a movement too fluid to seem as abrupt as it was, and began to pace, revealing to Kit that this was not an idle conversation. “Had I ever that luxury?” Which made Murchaud turn his head and blink softly. “Does any man?” “Or any elf? No.” Kit sighed. “Aye, my Prince. I trust thee as much as I might trust any Elf-Knight.” “Which is to say not at all.”

“Dostoevsky believed that the gods of rationalism and materialist utilitarianism had joined in conspiracy against all other ethical systems. ... The accumulation of capital, or the acquisition of money, are endeavors par excellence which establish a quantifiable goal: hence they are directly amenable to maximization formulae.”

“Dostoevsky wrote fiction about identity, moral value, death, will, sexual vs. spiritual love, greed, freedom, obsession, reason, faith, suicide. And he did it without ever reducing his characters to mouthpieces or his books to tracts. His concern was always what it is to be a human being—that is, how to be an actual *person*, someone whose life is informed by values and principles, instead of just an especially shrewd kind of self-preserving animal.”

“Dostoevsky's underground man ... observes his contemporaries striving to establish false goals where there are no naturally generated ones. ... He argues they should be conscious and honest enough to recognize that the goal itself is not an absolute, and probably not even important. A strong attachment to the telos indicates that the spontaneous enjoyment the child once took in road-building has waned.”

“Dostoiévski escreveu: «Se Deus não existisse, tudo seria permitido.» Aí se situa o ponto de partida do existencialismo. Com efeito, tudo é permitido se Deus não existe, fica o homem, por conseguinte, abandonado, já que não encontra em si, nem fora de si uma possibilidade a que se apegue. Antes de mais nada, não há desculpas para ele. Se, com efeito, a existência precede a essência, não será nunca possível referir uma explicação a uma natureza humana dada e imutável; por outras palavras, não há determinismo, o homem é livre, o homem é liberdade. Se, por outro lado, Deus não existe, não encotnramos diante de nós valores ou imposições que nos legitimam o comportamento. Assim, não temos nem atrás de nós, nem diante de nós, no domínio luminoso dos valores, justificações ou desculpas. Estamos sós e sem desculpas.”