Quotessence
Home / Quotes / P Quotes

P Quotes

Browse famous quotes beginning with P. This page is a child index of the full Popular Quotes A-Z directory.

All P Quotes

“Poverty, we may say, surrounds a man with ready-made barriers, which if they do mournfully gall and hamper, do at least prescribe for him, and force on him, a sort of course and goal; a safe and beaten, though a circuitous, course. A great part of his guidance is secure against fatal error, is withdrawn from his control. The rich, again, has his whole life to guide, without goal or barrier, save of his own choosing, and, tempted, is too likely to guide it ill.”

“Povestea ei îmi amintește ce scria un psiholog american, Nathaniel Branden, despre părinții lui în cartea „Anii mei cu Ayn Rand". El spunea că în copilărie și cu părinții lui și cu ceilalți adulți pe care i-a întâlnit avea sentimentul, bineînțeles fără să îl poată pune în aceste cuvinte, că era născut într-un azil de lunatici. Fiecare părea în afara oricărui control de sine. Nimeni nu știa cu adevărat de ce face un anumit lucru. El a avut un sentiment copleșitor al iraționalității umane. Adulții spuneau un lucru și făceau un altul. Clamau un anumit sentiment, dar în mod evident simțeau cu totul altceva. Își schimbau regulile și așteptările la fiecare câteva ore. Îi mințeau pe copii și se mințeau unii pe alții tot timpul. Erau generoși și calzi într-o zi și niște nenorociți în ziua următoare. Era, scrie Branden, ca și cum erau posedați de niște demoni. Și toți păreau nefericiți. Iar el nu putea înțelege de ce. Își repeta că nu trebuie să fie speriat și că trebuie să învețe să înțeleagă toate aceste lucruri și că își promitea ca niciodată să nu fie ca acești oameni. Asta, credea el, l-a salvat.”

“Povratak se na grčkom kaže nostos. Algos znači patnja. Nostalgija je, znači, patnja izazvana neostvarenom željom za povratkom. Za to osnovno značenje većina Evropljana može da se posluži rečju grčkog porekla (nostalgia) i drugim izrazima koji svoj koren imaju u njihovom jeziku : anoranya, kažu Španci; saudade, kažu Portugalci. U svakom od jezika, ove reči nose drugačiju semantičku nijansu. Najčešće označavaju samo tugu izazvanu nemogućnošću povratka u domovinu. Tugovanje za domovinom. Tugovanje za zavičajem. To se na engleskom kaže : homesickness. Ili na nemačkom : Heimweh. A na holandskom : heimwee. Ali to je samo prostorno ograničenje jednog sveobuhvatnog značenja. Jedan od najstarijih evropskih jezika, islandski, dobro razlikuje ta dva izraza : soknudur : tugovanje u opštem značenju, heimfra : tugovanje za domovinom. Česi, pored reči nostalgija, pozajmljene iz grčkog, imaju za taj pojam i sopstvenu imenicu, stesk, i njoj odgovarajući glagol; najdirljivija rečenica na češkom glasi : stzska mi se po tobe : tugujem za tobom, ne mogu da podnesem bol zbog našeg rastanka. Na španskom, anoranza nastaje od glagola anorar (tugovati) koji dolazi od katalonskog glagola enjorar, koji je, pak, izveden od latinske reči ignorare. Pod tim semiotičkim osvetljenjem, nostalgija se javlja kao patnja zbog onoga što ne znamo. Ti si daleko i ne znam šta se dešava sa tobom. Moja je domovina daleko i ne znam šta se tamo događa. Neko jezici iamju poteškoća sa nostalgijom : Francuzi mogu jedino da je izraze imenicom grčkog porekla, a nemaju glagol; oni mogu da kažu : je m' ennuie de toi ali reč s' ennuzer je slaba, hladna, u svakom slučaju previše lagana za jedno tako ozbiljno osećanje. Nemci retko koriste reč nostalgija u njenoj grčkoj formi i više vole d akažu : Sensucht : tuga za odsutnim; ali Sehnsucht može da se tiče onoga što se zbilo kao i onoga što se još nije (nova pustolovina) i ne uključuje obavezno ideju nostosa; jer da bi se u reči Sehnsucht uključila ideja povratka, treba dodati neku od odredbi : Sehnsucht nach der Vergangenheit, nach der verloren Kindheit, nach der ersten Liebe (tuga za prošlošću, za izgubljenim detinjstvom, za prvom ljubavi). Odiseja, epopeja koja je rodonačelnik priče o nostalgiji, rođena je u zoru antiučke grčke kulture. naglasimo i to : Odisej, najveća lutalica svih vremena, ujedno je i najveći nostalgičar. Otišao je (bez vidljivog zadovoljstva) u trojanski rat koji je potrajao deset godina. Potom je požurio da se vrati na svoju rodnu Itaku, međutim, svađe bogova produžiše njegovo stradanje najpre na tri godine ispunjene najčudnovatijim događajima, a potom na još narednih sedam kao talac i ljubavnik boginje Kalipso koja ga, zaljubljena, nije puštala da napusti njeno ostrvo. Na kraju petog pevanja Odiseje, on joj kaže : "Stoga se, boginjo gospo, ne srdi na me, ja znadem veoma dobro da se Penelopa mudra i licem i veličinom na oči neznatnija čini; ona je smrtna, a ti si vekovita i vazda mlada; ali i takvu ja je žudim i jednako želim domu svojem da dođem i ugledam povratku danak!" I Homer nastavlja : "Tako Odisej reče, i spusti se mrak, jer sunce se već smiri, a njih oboje uđu u prostranu špilju pa se ležeć jedno kraj drugoga ljubiše slatko.”

“Powder Burns by Stewart Stafford A lone boy prowls a murky sandbar, The cataract sky, judgemental kin, A wrecking-ball life's flattened vista— Any hopeful resolution growing thin. Alley dice swallowed all naïveté, Fixed or cursed, he remained unsure, Surreptitious bone-white erotic charge, Legacy besmirched by fame impure. A neon safari hunt of the vanished, Luring victims to his flytrap home, Murderous brief interval to loneliness, A purring predator refusing to atone. © 2026, Stewart Stafford. All rights reserved.”

“Powder snow skiing is not fun. It is life, fully lived, life lived in a blaze of reality. What we experience in powder is the original human self, which lies deeply inside each of us, still undamaged in spite of what our present culture tries to do to us. Once experienced, this kind of living is recognized as the only way to live — fully aware of the earth and the sky and the gods and you, the mortal, playing among them.”

“Power always acts destructively, for its possessors are ever striving to lace all phenomena of social life into a corset of their laws to give them a definite shape. Its mental expression is dead dogma; its physical manifestation of life, brute force. This lack of intelligence in its endeavours leaves its imprint likewise on the persons of its representatives, gradually making them mentally inferior and brutal, even though they were originally excellently endowed. Nothing dulls the mind and soul of man as does the eternal monotony of routine, and power is essentially routine.”