N Quotes
Browse famous quotes beginning with N. This page is a child index of the full Popular Quotes A-Z directory.
“Nixon was a conservative who’s way more liberal than his party can admit, and Obama’s a liberal who’s way more conservative than his party can admit.”
“Nixon was a crook, of course, but he was also a rabid football fan - and he knew the game, which still astounds me, but I have always had a soft spot for him because of it.”
“Nixon was a good president on the environment. Gerald Ford was good.”
“Nixon was a professional politician, and I despised everything he stood for -- but if he were running for president this year against the evil Bush-Cheney gang, I would happily vote for him.”
Source: Fear and Loathing at Rolling Stone: The Essential Writing of Hunter S. Thompson
“Nixon was a Southern Rim President, and so antipathetic to the old guard.”
“Nixon was an awful president in many ways, including in some of his foreign-policy choices. But he left no doubt that foreign policy and America's leadership in the world outside its borders was of paramount importance to him.”
“Nixon was by nature a excluder. Halderman like to exclude people. When Nixon's need met Halderman's abilities, you had the most perfect formula for disaster. – Jim Shepley”
Source: 1960--LBJ vs. JFK vs. Nixon: The Epic Campaign That Forged Three Presidencies
“Nixon was kind of a loner, he had a cold personality.”
“Nixon was no more a saint than he was a great president.”
Source: Fear and Loathing at Rolling Stone: The Essential Writing of Hunter S. Thompson
“Nixon was so crooked that he needed servants to help him screw his pants on every morning.”
Source: Fear and Loathing at Rolling Stone: The Essential Writing of Hunter S. Thompson
“Nixon was the most dishonest individual I have ever met in my life. He lied to his wife, his family, his friends, his colleagues in the Congress, lifetime members of his own political party, the American people and the world.”
“Nixon was the one force in Montgomery for a number of years that made any effort in the direction of challenging the power structure. Ed Nixon's source of direction for that comes out of his relationship with the Brotherhood of Sleeping Care Porters and the Randolph philosophy of mass action. So, Ed Nixon really was the force that conceived of the boycott and drew up the original papers for the boycott.”
“Nixon wasn't really considered the president by the youth of America. He was considered to be a fraud and which he proved himself to be.”
“Nixon would like to consign us to to the level of the most backward countries in the whole Middle East. Why lower us to the standard of the Saudis rather than raising the Saudis to meet us?”
“Nixon's attempts to order subversion of various departments was bound to come out in some form.”
“Nixon's full term was one of the most successful in U.S. history, which is why he was re-elected by the largest plurality in the country's history.”
“Nixon's grand mistake was his failure to understand that Americans are forgiving, and if he had admitted error early and apologized to the country, he would have escaped.”
“Nixon's motto was, if two wrongs don't make a right, try three.”
“Nixon's own protection from the assassin's bullet... nattering nabobs of negativism.”
“Nixon's the kind of guy that if you were drowning fifty feet off shore, he'd throw you a thirty foot rope. Then Kissinger would go on TV the next night and say that the President had met you more than half-way.”
“Nixon, who spent much of his career attacking the press and saying he was a victim of the press, was in fact created by the press, in this case the L.A. Times.”
“Nixter
Es un beso de pura y absoluta pasión.
Esto es lujuria pura.
Esto es pasión ciega.
Esto es adición por su toque.
Es crudo, animal y es todo mio.”
Source: The Bastards Of Hell MC
“Niya took over the interrogation. "How do these Celestials keep finding us?"
"Oh, don't know. probably because you're all cosplaying as glowsticks right now?" Xio said sarcastically.
The trio looked down at their illuminated suits and then at one another.
"Okay," Teo sighed, "That does seem like an obvious one we should've considered sooner.”
Source: Celestial Monsters
“Niyet nerde, umut orda.”
Source: Kral Fakir: When Calls The Kainat
“Niégalo todo hasta que los dioses acaben contigo.”
Source: The Winner's Crime
“Niña-73.37.21.7.3 might be the name of the Universe.”
“Niños de hierro, he pensado. Florence también es un poco de hierro. Es la edad del hierro. Después de la cual viene la edad del bronce. ¿Cuánto falta para que les llegue el turno de regresar a las edades más amables, la edad de la arcilla y la edad de tierra?”
Source: L'edat de ferro
“Nič ni črno in belo. Zato tudi nihče sam po sebi ni ne dober, ne slab. V vseh je del božanskega sija in v vseh tli peklenski ogenj. Od nas pa je odvisno, katerega bomo izbrali. Se bomo predali zaupanju in dobrobiti, ki nas na vsakem koraku usmerjata na pot ljubezni, ali bomo raje dolili olja na ogenj in k vragu poslali vse, čemur smo se tako dolgo želeli maščevati?”
Source: Med vsemi njunimi svetovi
“Ničija mahana nije moja i tvoja vrlina, ničija! Kad bi svi bili crni, to ne znači da smo ti i ja bijeli.”
Source: U susret Resulullahu, posljednjem Božijem Poslaniku
“Ništa ne miriše na život kao jesen. Bar meni. Nekako je realna. Ne laže da tek postaješ dok već godinama, pa i desetljećima, traješ. Proljeće već zna zavarati. Osjetiš da se tek budiš, kao što se budi sve oko tebe, i pomisliš da si na početku sebe. A nisi. I zima zna obmanuti. Kao, sve si namirila, zasluženo se smirila, i sad je tvoje samo da traješ prkoseći i najmanjem dahu topline koja te topi. Ljeto se lagahno (raz)odjene uzimajući sebi za pravo da mu se pripiše moranje otkrivanja svega što inače zovemo intimom, pa se insan polakomi za tom lahkoćom i podrazumijevanjem, kao da nije sebe – svoju vlastitu kožu – izložio vrelini da je prži. Kao… kao da kože ima unedogled. Kao da joj ne može ništa biti. Kao da je nepotrošni materijal. A nije.
Jesen. Malo priča, malo šu(š)ti. Nešto rodi, nešto struhne. Samo što osmijehom Sunca umije obraze, eto ti suza iz oblaka „niodakle“. Život.”
“Ništa nije proučavao tako kao to lice i ni u što nije polagao takve nade (iako je to zahtijevalo priličan napor) kao u to lice. Bilo je slično majčinu ali, kako je Jaromil bio muškarac, finoća crta bila je mnogo upadljivija - imao je lijepo oblikovan malen nos i sitnu, neznatno uvučenu bradu. Ta ga je brada mučila najviše jer je pročitao poznatu Schopenhauerovu tvrdnju da je unazad povučena brada odvratna, jer se čovjek razlikuje od majmuna upravo po izbačenoj bradi. Onda je negdje pronašao Rilkeovu sliku i ustanovio da je i on imao uvučenu bradu; to mu je pružilo utjehu i poticaj. Dugo je promatrao svoju sliku u ogledalu očajnički se koprcajući u golemu prostranstvu između majmuna i Rilkea.”
Source: Life is Elsewhere
“Ništa nije tako komplikovano da to ljudski um ne može još više zakomplikovati. I ništa nije tako komplikovano da ne može postati jednostavno kada čovjeka vodi ljubav i vjera. Um se uvijek priklanja strahu, zato i komplikuje. Jezik duše je jezik ljubavi i povjerenja. Ono što dominira u čovjeku, to će izaći vani.”
“Ništa nije tvoje vlastito osim nekoliko kubičnih centimetara u tvojoj lubanji.”
“Ništa nije čudnije ni delikatnije od odnosa ljudi koji se poznaju samo iz viđenja - koji se svakog dana, pa i svakog sata, susreću i promatraju, a ipak moraju, zbog pristojnosti ili svoje ćudi, držati se tobože ravnodušno, ne pozdravljati se niti razgovarati među sobom. Između njih vlada nelagoda i pretjerana radoznalost, histerija neke nezadovoljene i neprirodno potisnute potrebe za upoznavanjem i razmjenom misli, a nadasve neka vrsta suzdržana poštovanja.”
Source: Death in Venice
“Ništa od toga nije posebno i novo, pak nijedna ideja, nikakva vizija ni grijeh. Živio si ranije, lovio si ranije, čak si prije svega i umro, a tok se nastavljao neometano, i nedirano raskajanošću, ni bijesom, uopće uskrata neodnosna tobom, ti si mislio da si zarobljen, a stubokom, sve vrijeme, nisi tu ni bio, kao sjena bivanja, sjeti se, gdje li se izbavljenju stremi, ne mora li biti opisana jednako i sjena, želiš li što pustiti, objasni što ispuštaš, čega li se odričeš - ocrtaj, opiši - je li memorija, laž, samo nada u laž, od čega to još
zajednički, svaki ovaj dan mi bježimo...”
Source: Veliki pad
“Ništa se neće promijeniti ako žmirite. Ništa neće nestati samo zato što vi ne vidite šta se zbiva. Zapravo, bit će još gore kada otvorite oči.”
Source: Kafka on the Shore
“Ništa čovjeku nije važnije od svog mira i od sreće koju sâm stvori. Zato je treba čuvati, tu svoju sreću, opkoliti je šančevima, i nikome ne dozvoliti da je ugrozi.”
Source: The Fortress
“Nje ya uwezo wa kisheria ni shetani.”
“njebluge merapi ora sepiro dibanding njebluge ndhasku. urupe geni merapi mung koyo senthir nang ngarepe mataku. utekku umep lan gawe segoro mbludak....”
“njebluge merapi ora sepiro dibanding njebluge ndhasku. urupe geni merapi mung koyo senthir nang ngarepe mataku. utekku umep plan gawe segoro mbludak....”
“Njegov je otac Ivo Lisica došao u Beč kao mlad zanatlija pa je tu radom i trudom, svojstvenom Hrvatima samo kad su u dijaspori, stvorio uspješan obrt, promijenio ime u Johann Fuchs, bez želje da se ikad vrati u naš tvrd i nezahvalan kraj, pa se tako i on Josef, rodio kao Fuchs, a ne kao Lisica, iako je to zapravo jedno te isto jer lisica ime mijenja, ali rep nikada, govorio je njegov ćaća Johann rođeni Ivo.”
Source: Mladenka kostonoga
“Njegov vid nad bezdnom prostora bdi.”
Source: Krugovanje
“Njegova kapija je srce mosta koji je srce ove kasabe koja svakom mora da ostane u srcu.”
Source: The Bridge on the Drina
“Njen miris, čitavo njeno biće bili su u znaku leta i ruža.”
Source: Steppenwolf
“Njeriu jeton jo vetëm jetën e vet personale, por, me vetëdije apo pa vetëdije edhe atë të epokës dhe të bashkëkohësve të vet dhe, edhe në qoftë se do të ishte i prirur që bazat e përgjithshme dhe jashtëpërsonale të ekzistencës së tij t'i shihte si të dhëna në mënyrë të vetëkuptueshme, si edhe të ishte aq larg idesë për t'i kritikuar, siç ishte Hans Kastorpi shpirtmirë, do të ishte sidoqoftë gjithsesi e mundshme që ai t'i ndjente ashtu turbull mungesat dhe ndikimet e tyre në vetëndijimin e tij moral. Njeriut të veçantë mund t'i vegojnë para syve shumë qëllime, pikësynime, shpresa, perspektiva, prej të cilave ai merr shtysa për sforcime dhe veprimtari më të vrullshme, por kur jashtëpersonalja përreth tij, koha vetë, me gjithë përpjekjet e tij, u heq motivimin shpresave dhe perspektivave, në qoftë se ajo i shfaqet si e pashpresë, pa përspektivë dhe pyetjeve dhe pyetjeve të vëna, me apo pa vetëdije, por sidoqoftë të vëna në ndonjë mënyrë mbi kuptimin fundor, më tepër se personal, të të gjitha sforcimeve dhe veprimatarive, ajo u vë përballë një heshtje të shurdhër, kjo gjëndje e gjërave do të ushtronte një farë ndikimi paralizues qoftë edhe mbi karakteret më të mirëfilltë njerëzorë, ndikim i cili, përtej shpirtit dhe moralit, do të mund të shtrihej edhe mbi pjesën fizike dhe oraganike të individit. Për të qenë i gatshëm për një sforcim të madh, që sidoqoftë e kalon masën e atij të zakonshmit, pa qenë në gjëndje që t'i japë një përgjigje të kënaqshme pyetjes "përse"?, për këtë duhet ose një vetmi dhe pastërti morale që është e rrallë dhe e një natyre heroike, ose një vitalitet shumë i shëndoshë. Hans Kastorpi nuk e kishte as njërën, as tjetrën dhe nuk mund të ishte pra, veçse një i rëndomtë, ndonëse në një kuptim tepër pozitiv.”
Source: The Magic Mountain
“Njerëzit janë qënje fetare. Qentë nuk janë fetar. Është e vërtetë që ata e lehin hënën por me siguri që nuk e bëjnë për shkak të fesë. Është një thënie e bukur nga G.K. Chesterton: „Kur njeriu nuk beson më në Zot, nuk është se ai nuk beson më në asgjë, ai beson në çdo gjë.“ Sunduesi i botës nuk mund të eleminojë fenë. Mund të jesh ateist ose jo besimtar, por duhet të pranosh se pjesa dërmuese e njerëzve kanë nevojë për besime fetare.”
“Njerëzit në botën e vërtetë kështu janë, e detyrojnë njëri-tjetrin të bëjnë gjëra që s'kanë dëshirë t'i bëjnë.”
Source: Norwegian Wood
“Nježni ponent hujeći poja zibljući polugole grmove pri tajanstvenu, istrajno živu, živopisno čarovitu odsječku ovozemnog postojanja, isto nekako vrckavo, nemirno u višebojnom, brzajućem, titravom razmetanju kojim eto i govori, izjašnjava se neodstupajuće da i on je tu. Oko nas srebro stijenja, vrtača, vododerinama se raspada smeđezelena mrtva mahovina, gdješto je prljavohrđava, prlja bjeljavinu kamenja kano je drobljiva kaluga.
U taktu takvoga postojanja, ja slušam glas Atre:
“Naveo si me na nešto čemu sam se protivio, čemu sam od početka zapravo bio i neprijatelj. Zatražio si me da posegnem i ocrtam ti svrhu. Da kažem dostojanstveno što je krv postojanja. Jer i ono je uvjetovano time, ja osjećam da se ti osjećaš uvrijeđeno, poniženo u neograđenosti samoga sebe, tebi je zbilja i mučna ova sloboda. Ja bih zaista volio, bio bih i počašćen, kad bi ti prihvatio, a zašto ne i sada u ovom životu, evo sada dok hodamo prema niskom suncu, da je postojanje garantirano nepostojanjem, jedno je odraz drugoga i taj garant je jedini okov koji ti se može ponuditi.
“Atra... ali mene izluđuje neprestajuća nepredviđenost, beskrajno snalaženje, već mi je bljutava moja vlastitost i oslon na nju, zašto misliš kad bih pristao, ako bih već i mogao, a znam da ne mogu, da bi to bilo išta manje od mrcvarenja. Jedno jastvo rastegnuto između potpunih ispraznosti, pak na njima izgrađeno, dograđeno, uzdignuto prema jalovim visinama, a tako niskim visinama... U jednom životu sam ti o moći pripovijedao, o njezinoj ukupnosti, sadržini koja negira nepovredivost postojanja, čovjeka negira i oskvrnjuje ga, dokle istodobno njegova pojava, sam taj proces da je on tu, finalni jamac je bezvlasnog sljepila; moje već prisuće poriče ultimativni identitet i ono nije neopasno, unatoč tomu što sam sve vrijeme doista samo ja tu.”
Prepoznat ću da izgovaranje riječi ako i rovito, razdrta glasa u razgaru misli me prikučuje ipak snažnije svemu onomu izvanjskom, kroz rastinje vukući tijelo čak i tako uz himbu smjelosti ustuk sam oćutio marazma duše i ja opažam pod progalinom kao polazište, plamsaj svega posvemašnjeg ne više no nemir neprilježni, tako posve opušteno, stuporozno, stupidno prolazim zarudjelim trnjakom makije, zuljećim u ćuhu vjetra, svrstavajući nepomirljivost, ratoljublje, krvoločje drzovito kao čak posljednjeg zastupnika svega onostranog. Ali u tom razumijevanju, krvlju crljeno izmrljanom lovcu ja svejedno sada govoriti prepuštam:
“Ako se neka pojava trgne i odluči razglasiti da počinje naglašavati počelo stvari, recimo to, makar se time obraćala grotlu, mraku, samom koncu svega vlastitog - zbilja ona zbori eliminaciji sebe -, takva pojava zapravo prelako prilazi stupici kojoj upravo uz mene dolaziš i ti, pored toga što sam ti suputnik, pristojno se osvrćem na bogomračje, zaozbiljno i zatečen kako te zaobišla misao. Neprikladna je, teško prihvatljiva, veliki je pad čovjeka potreban kako bi se vidjelo i sa dna; u veličini vidjeti voljnost da sve nestane u bilo kojem trenutku, ali ne takvu ogorčenu težnju kakva je tvoja, već voljeti proces, biti proces, ja vrijedim onoliko koliko mi je malo stalo do toga, neogorčeno, ponavljam, ali dolično. Želiš izaći iz procesa, iz ritma, biti mrak, od čega sam ja recimo... a što dalje? Razumiješ li da fantazija - a mi znamo da je sve cilik perlica i šuštaj vea šarenih u svjetlu smrvljena zrcala, sve je i naivna sanja - razumiješ li da ona nije negacija niti opravdanje zazora stvarnosti, ono opipljivo i dalje je ozbiljno, i dalje šteti, ondje pak njeguje, uzdiže, sokoli, tu se nasiljem otimlje u borbi za život, ja ne moram biti stvaran da bih bio sirov, i mogu zaista naškoditi i
onda kad me nema.”
Source: Veliki pad
“Njia rahisi ya kujua maana ya ndoto zako ni kurekodi ndoto zako kila siku asubuhi, au kila unapoota, kwa angalau majuma mawili. Baada ya muda huo ndoto zako zitaanza kuleta maana. Lengo lake kubwa ni kukufanya ujitambue.”
“Një Kirurg modest është një Kirurg i madh.”